Kupina u današnje vrijeme nije više divlja biljka koja se pokraj ljeta nađe uz putove, danas postoje mnoge sorte, vrlo privlačne izgledom i okusom. Kako je relativno ne zahtjevna, možemo obogatiti okućnicu tom biljkom, koja ne mora biti samo ružan i neuredan grm, nego se može oblikovati.
Plod kupine sadrži eterično ulje, tanin i pektin, jantarnu, jabučnu, oksalnu, mliječnu, salicilnu kiselinu i veliku količini vitamina C (na 100 g kupina čak 21 g C vitamina).
Vrlo je bogata vlaknatom tvari, a sadrži željezo (što je osobito važno uprve dvije godine života, te kod trudnica, dojilja te u pubertetu i klimakteriju) i kalcij.
Laboratorijski testovi upućuju na moćno antioksidacijsko djelovanje, te smanjenje stvaranja LDL kolesterola tkz. lošeg. Nije međutim istraženo kakav antioksidacijski učinak imaju smrznute kupine, što je značajan podatak s obzirom da im je vijek trajanja u svježem stanju vrlo kratak.
Sok od kupina sadrži betaine, koji potiču rad jetrenih stanica, te štite jetru i žučne putove od raznih tegoba.
Osim ploda upotrebljavaju se korijen (oguliti koricu i osušiti je na suncu) i list koji imaju veliku količinu tanina koji ima stežuće djelovanje, te se koristi kod dizenterije (težih proljeva).
Sakupljaju se mladi i nježni listovi i gornji cvjetni vrhovi, od travnja do kraja svibnja
Nekada se smatralo da jedenje plodova sprječava povraćanje.
Proizvodnja kupine na okućnicama se proširila i na veće nasade jer je rentabilna. Troši se i prodaje kao svježe voće, a postoji mogućnost smrzavanja, konzerviranja i proizvodnje voćnih vina.






