Rezidba višnje

Višnja (lat. Prunus cerasus L.) je voćna vrsta koja spada u koštičave voćke. U biljnoj sistematici spada u porodicu ruža (Rosaceae), rod Prunus i podrod Cerasus.

Nastala je križanjem domaće trešnje i divljih, kiselih vrsta. Prije otprilike 2.500 godina, zajedno s trešnjom, višnja se počela uzgajati i to najprije u Turskoj i Grčkoj, a zahvaljujući Rimljanima te dvije vrste proširile su se dalje po cijeloj Europi.

Zbog posebnih unutarnjih svojstava ploda, višnja se s pravom naziva plemenitom voćnom vrstom. Njezina najveća važnost je u prerađivačkoj industriji.

U Hrvatskoj se uzgaja u dva proizvodna područja, sjevernom kontinentalnom dijelu i u sredozemnom dijelu tj. u Dalmaciji. Proizvodnja višnje u ova dva proizvodna područja se itekako razlikuje. U Dalmaciji proizvodi se vrlo poznata sorta višnje zvana Maraska.

Kako je snaga vegetativnog rasta višnje u prvim godinama nakon sadnje dobra, uzgojni oblik se relativno brzo oblikuje. Dominacija vrha je izražena pa je pravovremena izolacija vrha važna za dobro obrastanje grana i sprječavanje zasjenjivanja.

Rezidba u vegetaciji treba biti na prvom mjestu, odnosno trebamo joj dati prednost.

Većina sorata višnje rađa na umjereno bujnim jednogodišnjim izbojima gdje su gotovo svi postrani pupovi rodni. Ti se izboji objese pod težinom plodova pa cijela voćka poprimi izgled „žalosne vrbe“. Zbog toga nakon berbe treba odstraniti izrođene izboje do prve umjereno bujne mladice koja se nalazi ispod njih. Na taj način će u unutrašnjost krošnje prodrijeti više svjetla što poboljšava zametanje rodnih pupova i sprječava izduživanje grana izvan zadanog volumena krošnje.