Američka tuja liječi rak

Ova je biljka prirodno rasprostranjena u Sjevernoj Americi. U Europu je unesena 1566. godine i od tada se naveliko uzgaja. Kao domaću biljku Indijanci su je upotrebljavali u narodnoj medicini u obliku pripravaka protiv bolova od reume i gihta, za izazivanje pobačaja, liječenje ženskih bolesti, hipertrofije prostate i pojačano znojenje.

Vrlo je značajno da su tinkturu koristili kao lijek protiv raka. Isto je značajno da su mornari tijekom dugih putovanja koristili lišće za čaj kao zaštitu od skorbuta jer lišće sadrži puno vitamina C. Ovi navodi ukazuju na vrijedna ljekovita svojstva tuje.

Ova je vrsta prirodno rasprostranjena po jugoistočnoj Kanadi i sjeveroistočnom dijelu SAD-a, a kao ukrasna biljka uzgaja se diljem svijeta. Uspijeva na različitim tlima, ali joj najbolje odgovaraju neutralna i bazična tla. Ne podnosi ekstremno vlažna niti ekstremno suha tla. Raste sporo i doživi starost do 400 i više godina. Postoji preko 120 ukrasnih kultivara ove vrste tuje. Kao takva, naveliko se uzgaja u naseljenim mjestima kao ukrasno stablo i za živice.

Vrlo se često sadi po parkovima i na grobljima. Uspješno se razmnožava reznicama, dobro podnosi orezivanje i dosta je otporna na niske temperature. Na području Zagreba vrlo su česti kultivari ’Columna’, ’Globosa’, ’Holmstrup’ i ’Smaragd’.

Raste kao vazdazeleno stablo do 20 m visine, a promjer debla može biti do 1 m. Korjenov sustav dosta je plitak pa je za vrijeme suše treba dostatno zalijevati. Krošnja je u mladosti usko čunjasta, a kasnije zaobljena. Grane su kratke i horizontalno otklonjene. Lišće je ljuskasto, a mlade biljke i neplodne grane često su igličaste. Cvjetovi su jednospolni.

Pojavljuju se u pojedinačnim cvatovima na vrhovima izbojaka u ožujku ili kasnije. Muški su cvjetovi pojedinačni, kuglasti, dužine 1 – 1,5 mm. Ženski su cvjetovi u kuglasto jajolikim, 2 – 2,5 mm velikim češerastim cvatovima. Proizvode vrlo mnogo peludi. Češeri dozrijevaju u rujnu i listopadu, dugački su oko 1 cm, sastoje se od 1 do 5 parova drvenastih plodnih ljusaka i dugo ostaju na izbojcima. Plodne ljuske razmiču se i oslobađaju sjemenke. Sjemenke su oko 3 mm dugačke, spljoštene i okriljene.

U ljekovite svrhe koriste se vrhovi grančica s listovima. Sakupljaju se tijekom cijele godine, suše se u tankom sloju i na sjenovitom mjestu. Ti dijelovi sadrže tujino ulje s glavnom komponentom tujonom, glikozide tujin, pinistrin i tujoigin, zatim šećer, smolu, vosak, flavonoide, taninsku kiselinu i druge tvari.

Ulje ima antivirusne učinke. Zato se koristi za liječenje virusnih bradavica i kožnih infekcija. Nadalje se upotrebljava kod infekcija dišnih putova za liječenje bronhitisa i lakše iskašljavanje. Upotrebljava se i kao sredstvo za znojenje i mokrenje te protiv bolova u zglobovima. Kao sredstvo za utrljavanje koristi se kod reume, gihta, oteklina, protiv glavobolje itd. Vrlo je značajno da se tuja koristi kod poremećene menstruacije, karcinoma maternice i protiv parazita. Tujom se postižu vrlo dobri rezultati kod slinavke (virusna bolest stoke) i upale kopitnog zgloba kod konja.

Sadrži otrovni sastojak tujon pa je nužno paziti na dozu kod unutrašnje upotrebe, ne smije se dozvoliti predoziranje jer može doći do teškog trovanja. Tuja može izazvati pobačaj i zato je trudnice ne smiju koristiti ni u kakvom obliku.

Autor: Marija Glavaš

Izvor: Časopis Hrvatske Šume