Mjere suzbijanja krumpirovog buhača

Fitosanitarne mjere dijele se na neizravne i izravne. U neizravne mjere spadaju administrativne mjere, a u izravne agrotehničke, biotehničke, biološke i kemijske.

Agrotehničke mjere

Agrotehničke mjere obuhvaćaju sadnju certificiranog sjemenskog krumpira te trogodišnji plodored u koji nisu uključene biljne vrste koje pripadaju porodici pomoćnica. Vrlo je važno i suzbijanje korova domaćina, posebice kužnjaka (Datura Stramonium L.) i crne pomoćnice (Solanum nigrum L.), također pripadnika porodice pomoćnica (Solanaceae).

Mehaničke mjere

Mehaničke mjere uključuju četkanje ili pranje gomolja kako bi se uklonili ostaci tla, a s
njima i imaga, ličinke i kukuljice krumpirovih buhača. Istraživanja provedena u Nizozemskoj pokazala su da se četkanjem odnosno pranjem gomolja otklanjaju gotovo svi
ostaci tla s gomolja (Runia i dr., 2009; PRA, 2011). Inače u nekim zemljama četkanje i
pranje gomolja prije puštanja u prodaju uobičajena je praksa, koja se postupno primjenjuje i u Hrvatskoj. EPPO Standardom PM 8/1 (OEPP/EPPO, 2004) preporučeno je da
konzumni krumpir koji potječe iz zemalja u kojima je prisutnost Epitrix tuberis i Epitrix
cucumeris utvrđena može sadržavati svega 1% ostataka tla na gomoljima.

Biotehničke mjere

U biotehničke mjere ubraja se primjena vizualnih atraktanata, u ovom slučaju žutih ljepljivih ploča. No one ponajprije služe za utvrđivanje prisutnosti štetnih organizama, praćenje početka napada i visine populacije, a samo djelomično mogu pridonijeti smanjenju
populacije krumpirovih buhača.

Biološke mjere

Važnost biotskih čimbenika u kontroli krumpirovih buhača još nije utvrđena. Prema
podacima iz američke literature parazitska osica Microctonus epitricis (Hymenoptera:
Braconidae) navodi se kao prirodni neprijatelj ovih štetnika (Loan, 1976b; Capinera,
2001). Stjenica Podisus maculiventris (Hemiptera: Pentatomidae) spominje se kao predator krumpirovih buhača (Weeden i dr., 2009; PRA, 2011). Istraživanja provedena na
terenu pokazala su da se pauci mogu hraniti na odraslim oblicima krumpirovih buhača
(Vernon, pers. comm., 2010; PRA, 2011), no neće utjecati na smanjenje njihove populacije.

Kemijske mjere

U kemijske mjere ubraja se primjena insekticida u usjevima krumpira. U Portugalu se
za suzbijanje krumpirove zlatice (Lepinotarsa decemlineata /Say/) primjenjuju 2–3 tretmana insekticidima u vegetacijskoj sezoni. Smatra se da bi ovi tretmani bili učinkoviti i za kontrolu krumpirovih buhača, uz jedan dodatni tretman u vrijeme izlaska prezimljujućih
odraslih oblika iz tla (Oliveira, pers.comm., 2010; PRA, 2011).

Za suzbijanje ovih štetnika u Sjevernoj Americi registrirani su insekticidi iz skupine neonikotinoida (tiametoksam, imidakloprid, klotianidin) za tretiranje sjemenskog krumpira te insekticidi za primjenu u brazdu na osnovi tiametoksama, fipronila i imidakloprida.

Navedene aktivne tvari učinkovite su za kontrolu prve generacije krumpirovih buhača, krumpirove zlatice i lisnih uši (Vernon i Mackenzie JR, 1991a, Hollingsworth, 2009; PRA, 2011). U Portugalu su za folijarno suzbijanje krumpirovih buhača od 2009. godine registrirani pripravci na osnovi acetamiprida (NPPO Portugal, 2009; PRA, 2011). Sredstva na osnovi acetamiprida, temeljem registracije u Portugalu, biti će učinkovita za suzbijanje krumpirovih buhača i u Hrvatskoj, a učinkovitost ostalih pripravka iz drugih insekticidnih skupina treba dodatno istražiti u slučaju nalaza ovih štetnika. Budući da krumpirovi buhači imaju širok spektar biljaka domaćina, kod suzbijanja je važno da u njemu sudjeluju i mali proizvođači krumpira te posjednici vrtova u sklopu okućnica kako njihovi vrtovi ne bi služili
kao izvor zaraze.