Ljekovitost kupine

Kupina je vrlo raširena biljka koja raste na šumskim čistinama i krčevinama, šumskim putevima, rubovima šuma, među grmljem, uz rubove polja, pa čak i na neplodnim zemljištima i šikarama.

Raste na raznim tipovima tala i u vrlo velikim količinama. Rasprostranjena je od primorskih umjerenih krajeva do hladnijih područja u unutrašnjosti zemlje. Pojavljuje se u mnogobrojnim podvrstama i oblicima, a samo u Europi ih ima nekoliko stotina.

Stoga je Rubus fruticosus zapravo neispravno zbirno ime koje obuhvaća mnoge botaničke vrste roda Rubus sa crnim plodovima. To je biljka koja se uzgaja i u našim vrtovima, a posebno se uzgojem kupine bave u Zapadnoj Europi i SAD-u.

Kupina je trnoviti grm koji naraste 1 do 2 metra visine. Ima dvogodišnje duge i tanke svinute bodljikave grane koje rastu povaljene i isprepletene, a ponegdje se penju po drugom grmlju ili drveću. Listovi stoje naizmjenično, sastavljeni su od tri ili pet jajastih, često nepravilno nazubljenih listića, koji su na licu tamnozeleni i većinom slabo dlakavi, a na naličju svjetliji, prekriveni mnogobrojnim mekim dlačicama, s bodljama na središnjoj provodnoj žili. Najveći dio listova ostaje na granama i tijekom zime.

Cvjetovi su bijeli ili ružičasti, razvijaju se na vrhovima ogranaka biljke u lipnju i srpnju, a cvjetne stapke i peteljke listova obrasle su bodljama. Plod u obliku jagode, u početku je svijetlozelen, zatim crven, sastavljen od niza sitnih, sraštenih i sočnih koštunica. Na jednom ogranku biljke mogu se naći od kolovoza do listopada plodovi u različitim fazama razvoja.

Kupina je kod nas najraširenije šumsko vo}e, a svježe kupine su sočne i imaju ugodan, osvježavajući kiselo-slatkasti okus. Nisu posebno bogate vitaminima, sadrže nešto vitamina C i vitamina A, a od mineralnih tvari važnih za prehranu imaju dosta kalija, željeza i magnezija.

Od zrelih se kupina cije|enjem dobiva sok koji se sa šećerom ukuhava u vrlo ukusan sirup. Od kupina se još pripremaju marmelade, kompoti, voćna vina i likeri. Kupinov sok i kupinovo vino kod nas se i tvornički pripravljaju. Listovi kupine za vrijeme ratova služili su kao zamjena za ruski čaj. Antiskorbutično djelovanje kupinovog lišća poznato je još od najdavnijih vremena, pa je već i grčki liječnik Dioskorid preporučivao žvakanje kupinovog lišća kao sredstva za jačanje zubnog mesa.

Ljekoviti su dijelovi biljke: mlada stabljika, list, pupoljak, cvijet, korijen i plod (jagoda). Zdravi, sočni i nježni potpuno zeleni listovi suše se u hladu, veoma pažljivo i polagano. Dobro osušeni spreme se u kutijice ili vrećice. Korijen i mladi listovi sakupljaju se u proljeće i jesen. Cvijet se sakuplja za vrijeme cvatnje od svibnja do kolovoza, a listovi u lipnju i srpnju dok su još mladi. Plodovi se beru zeleni i nezreli pa se suše, ili zreli crne boje) potkraj ljeta. Listovi kupine sakupljaju se bez lisne peteljke. Korijen se iskopava u veljači, a najkasnije u ožujku, a sušenje se obavlja u hladu. Plodovi se sakupljaju u vrijeme sazrijevanja, konzerviraju se ili stavljaju u rakiju. Listovi, vrškovi i korijen čuvaju se na suhom mjestu da ne izgube aromu.