Lazarkinja

Lazarkinja, mirisna lazarkinja (Asperula odorata; Galium odoratum) je trajna, do 50 cm visoka zeljasta šumska biljka iz porodice broćevki (Rubiaceae), rasprostranjena u pretežitom dijelu Europe.

Na jug dopire do Pirineja, Apeninskog poluotoka, Sicilije, Balkanskoga poluotoka, a ima je u Sibiru do Bajkala, na Kavkazu, u sjevernom Iranu i u sjevernoj Africi. Puzeći crvenosmeđi podanak (rizom) je tanak i valjkast, a stabljika uspravna, gola, sjajna, glatka i četverobridasta. Listovi su uski, lancetasti, ušiljeni poput bodljika, bez peteljke, na stabljici po 6-9 pršljenasto raspoređeni, dugi 6-14 mm. Cjelovitog su ruba sa sitnim čekinjama, odozdo po središnjoj žili hrapavo dlakavi. Na donjem dijelu stabljike smješteni su šesteročlani, a na gornjem osmeročlani lisnati pršljenovi.

Cvjetovi ugodnoga mirisa-Cvjetovi su sitni, ljevkastog oblika, dugi 4-6 mm, bijeli, rijetko crvenkasti, ugodnog i izrazitog mirisa po kumarinu, skupljeni na vrhu stabljike u rahli metličasti cvat, aktinomorfni (podijeljeni s više od dva uzdužna presjeka). Vjenčić je sulatičan, na obodu podijeljen na 4 režnjića, cvijet ima četiri prašnika prirasla za cijev vjenčića, čaška je zakržljala. Tučak je s podraslom plodnicom koja je dvodijelna, s po jednim sjemenim zametkom u svakom dijelu. Biljka cvate tijekom travnja i svibnja.

Plod je dvočvorasti okrugli kalavac, promjera 2-4 mm, gusto pokriven kukasto savijenim čekinjama, nalikuje čičku. Raspada se na dva plodića. U sjenovitim šumama-Lazarkinja u velikoj količini raste po sjenovitim šumama, posebice bukovim, u kojima je vjeran pratilac na svježem, hranjivom, rastresitom i humoznom tlu. Dolazi u brojnim zajednicama unutar reda Fagetalia sylvaticae, a susrećemo je u čistim bukovim, bukovo-jelovim šumama, u šumi gorskoga javora i običnog jasena, u šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba te u šumi molike i munjike.

U Hrvatskoj raste u sloju prizemnoga rašća u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli-Quercetum roboris), šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba sa cerom (Carpino betuli- Quercetum roboris quercetosum cerris), šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba s lipom (Carpino betuliQuercetum roboris tilietosum tomentosae), u bukovoj šumi s lazarkinjom (Asperulo odoratae-Fagetum), šumi gorskoga javora i običnoga jasena (Aceri-Fraxinetum croaticum), u šumi bukve i jele ilirskoga područja (Abieti-Fagetum illiricum) i dr. Nema je u toplijim, primorskim područjima.

Branje tijekom travnja i svibnja – Biljka se zbog izrazito ugodnog aromatičnoga mirisa upotrebljava kao mirodija. Branje cjelokupnoga nadzemnog dijela obavlja se neposredno prije cvatnje, tijekom travnja i svibnja, a uglavnom se upotrebljava u osušenom stanju. Pravilnim sušenjem poprima tamnozelenu boju, a osušena se koristi kao začin za salate, slatka jela (primjerice puding) i bezalkoholna pića. Posebice su poznata vina aromatizirana lazarkinjom (“svibanjsko vino”) te poljska votka (žubrowka), a u Njemačkoj se dodaje i sirupu za pivo, kobasicama, želeima, marmeladama. Pomiješana s njemačkom “kukuruznom rakijom” popularno je piće mladeži.

Od ove se biljke, zbog ugodnoga mirisa, može pripremiti čaj za uživanje (kupke), dodaje se duhanu u cigaretama (miris kumarina), a ispržene sjemenke dobra su zamjena za kavu.

U nas je lazarkinja poznatija po višestrukoj uporabi u pučkoj medicini, a ljekarnički joj je naziv Asperulae odoratae herba. Miris osušene biljke potječe od kumarina, u svježoj biljci vezanog u obliku glikozida koji se cijepa djelovanjem fermenta emulzina. Važno je naglasiti kako je kumarin otrovan spoj te mu je uporaba za aromatiziranje namirnica zabranjena, posebice zbog kancerogenih svojstava. Lazarkinja se primjenjuje protiv bolesti slezene i jetre, žutice, želučanih smetnji, grčeva, živčanih bolesti, neuredne menstruacije i migrene. Osim toga liječi mokraćne organe i vodenu bolest, jača srce, osobito kod nepravilnoga rada, uklanja nesanicu, pročišćava krv.