Pojava kukuruznog moljca

Prema podacima Poljoprivredno savjetodavne službe na području Međimurske županije zabilježena je pojava kukuruznog moljca.

Štetnik može smanjiti prinose kukuruza i do 30 posto.

Štetnik prezimljava u obliku zakukuljene gusjenice u stabljikama kukuruzinca ostavljenog u polju. Dobro podnose niske temperature tako da prezimi velik broj ovih štetnika. Leptiri počinju izlijetati oko sredine svibnja no ukoliko su toplija proljeća moguća je pojava leptira i ranije. Let leptira traje dvadesetak iviše dana.

Kod kukuruznog moljca jasno se razlikuju po izgledu leptiri mužjaci od ženki. Ženke su veće i zdepastijeg tijela sa svijetložutim do svijetlosmeđim krilima dok je mužjak manji i tamnijih krila. Obično u proljeće prvo izlijeće mužjaci, a nakon njih ženke. Smatra se da kukuruzni moljci mogu preletjeti i dvadesetak kilometara udaljenosti. Nakon kopulacije ženke odlažu jaja najčešće na donju stranu lista i to u skupinama od 100 – 900. Gusjenice se razviju iz jajeta za 3 – 14 dana što ovisi o vremenskim uvjetima.

Da bismo umanjili štete od ovog štetnika treba prvenstveno provoditi preventivne mjere zaštite bilja: agrotehničke, mehaničke i uzgajati otporne sorte, podsjeća PSS.

Agrotehničke mjere baziraju se na poštivanju plodoreda, čime se smanjuje potencijal bolesti i štetnika. U nekim područjima mali posjedi i potreba za proizvodnjom hrane za stoku ograničava vlasnike u provođenju plodoreda.

Kod hibrida klasične selekcije postoje razlike u otpornosti na kukuruznog moljca, a svaka tvrtka koja proizvodi te hibride mogla bi navesti tu otpornost na deklaraciji.

Mehaničke mjere su za sada najznačajnije mjere koje se trebaju provoditi na cijelom području uzgoja kukuruza, a podrazumijevaju uništavanje kukuruzinca u kojem prezimljava kukuruzni moljac. Kukuruzinac bi trebalo usitniti kako bi ga obradom unjeli što dublje u tlo. U loše zaoranim ostatcima gdje dijelovi stabljika vire iznad tla mogu biti kukuljice ovog štetnika.

Kao što smo na početku naglasili još uvijek ima nesavjesnih „poljoprivrednika“ koje nije briga za ostale proizvođače ili jednostavno ne znaju koje su posljedice njihovog nemara. I ovakve nesavjesne proizvođače moguće je „prisiliti“ zakonskim obvezama da obave zaoravanje kukuruzinca na svojim parcelama i to s pomoću odluka koje mogu donijeti jedinice lokalne samouprave.