Uzgoj guščića

Uzgoj je guščića, kao i drugih vrsta peradi, najkritičniji prvih dana po unošenju u objekt.

Iako su, za razliku od pura i pilića, prekriveni gustim paperjem, i guščići u prvim danima života potrebuju u cijelosti kontroliran okoliš. U guščamiku je potrebno osigurati i takove uvjete, da su najednom mjestu jedinke iste starosti i podrijetla.
Guščići moraju biti zaštićeni do uzrasta od 5-6 tjedana starosti a kasnije se mogu puštati na pašu. I u kasnijem im periodu treba osigurati skloniša koja ne moraju biti od skupog materijala. Kada dobiju perje, a to je u dobi od 2 mjeseca starosti, postaju bitno otporniji i ne zahtijevaju posebne uvjete.

Jednodnevnim je guščićima potrebna temperatura od 32- 35°C. Temperatura se postupno smanjuje do starosti od 5 tjedana, kada je dovoljno i 20°C.

Poželjno ih je u objektu, kao i druge vrste peradi, u početku uzgoja, držati u krugovima od lesonita u manjim grupama do 150 jedinki. Na jedan se četvorni metar naseljava do 10 guščića a nakon dva mjeseca najviše tri jedinke. U prvim se tjednima života, uz dobru ventilaciju, svjetlost ostavlja i danju i noću. Hrane se iz pladnjeva ili valova, a dobre su i hranilice za svinje. I volumi- nozna, zelena krmiva se mogu davati iz drvenih valova, kako se ne bi rasipala.

Na pašu se mogu puštati nakon 8 tjedana. U ovoj dobi postaju vrlo otporni i glavna im hrana postaje zelena masa. Dodaju im se i koncentrirana krmiva u intenzivnom uzgoju. Guske koje su stalno na otvorenom zahtijevaju nadstrešnice koje ih štite od sunca i kiše. Ove su nadstrešnice osobito bitne za guske nakon čupanja perja.

U intenzivnom se uzgoju, u proljeće izvalene guske, do kraja turnusa mogu čupati do 4 puta sa prinosom perja od 400-600 grama. Guske se nakon čupanja perija moraju zatvoriti uz pojačanju hranidbu.

Higijena smještaja i način držanja gusaka

Uspjeh uzgoja gusaka, u okvirima intenzivne peradarske proizvodnje, ovisi o nizu higijenskih mjera. Posebna se pozornost mora posvetiti higijeni smještaja i držanja.

Guščići se mogu uzgajati na podu sa dubokom steljom ili kombinirano, u baterijama i na podu. Guščići se u baterijama uzgajaju dok ne napune 10 dana života, i to njih 20 na 1 m2. Veličina oka na žičanom podu baterija je 4×4 cm, a debljina žice 2 mm. Guščići se od desetog do tridesetog dana uzgajaju u uzgajalištima na podu sa dubokom steljom. Ovdje se na površinu od 1 m2 razmjesti 10-12 grla koja su napunila 10 dana. Kada napune 25-30 dana razmiještaju se tako da ih ostane 8-10. Na jedno grlo dolazi 4 cm hranilice i 1 cm pojilice. Guščićima se može prostor zagrijavati infracrvenim lampama: jednom lampom od 250W za 25-30 guščića. Lampe u početku gore neprekidno, a samo tijekom noći kada guščići navrše 10 dana. Temperatura zraka u uzgajalištu treba biti od 20-25°C, zatim, tijekom 3-4 tjedna, opada na 15-18°C. Relativna vlažnost u prostoriji treba biti 70-80%.

Guske su vrlo otporne na hladnoću, tako da im tijekom većeg dijela godine nije potreban neki osobit smještaj. Pri izgradnji staja treba osigurati dovoljne količine svjetla i zraka, a stelja mora biti suha (guske ne podnose vlažan i hladan pod). Na jednu gusku otpada 0,5-1 m2 površine poda. Staje se mogu graditi kao provizorijumi ili šupe. Od unutarnjeg uređenja su potrebna samo gnijezda, za svaku gusku po jedno, veliko 60 x 55 x 70 cm. Gnijezda se, po završetku perioda nesenja, uklanjaju. Ispred staje se grade ispusti (10-15 m2 po grlu) ograđene žicom visokom 1 metar. Guske se napajaju i hrane u ispustima kako bi stelja ostala suha.

Za rani tov gusaka najbolje služe objekti od tvrdog materijala. U ove objekte dolaze guščići od 30 dana i ostaju do navršenih 10 tj edana, a smještaju se u boksove veličine 5 x 5 m, po 5 grla na 1 m2. Ograda se boksova gradi od letava visokih 1,25 m; razmak između letava je 5 cm. Hranilice i pojilice se postavljaju sa vanjske strane boksova. Za kasniji se tov, koji počinje od 6-8 mjeseci života, razmještaju po dvije guske na 1 m2 površine poda. Guske se u boksovima mogu držati na dubokoj stelji ili na podu od letava. U svaki boks dolazi 12 gusaka. One su zbijene jedna do druge, kako bi se spriječilo njihovo kretanje, ali ipak imaju toliko mjesta da mogu sve istodobno ležati.