Kako do pravilnog korijena mrkve?

U praksi se nerijetko susrećemo s proizvođačima koji su razočarani izgledom korijena koji su nepravilni, kvrgavi, račvasti te oštećeni od bolesti i štetnika. Takvi korijeni su, najčešće, rezultat nepoznavanja uzgojnih zahtjeva mrkve. Na rast i razvoj korijena mrkve utječe mnogo čimbenika, a poznavanje njihovog utjecaja bitno je za uzgoj upravo onakve mrkve kakve možemo vidjeti na slici koju nalazimo na vrećici sa sjemenom mrkve.

Kod sjetve mrkve treba paziti da ostvareni sklop omogući nesmetan razvoj svakoj pojedinoj biljci, pa tako i korijenu. Previše gust usjev rezultirat će malim i nepravilnim korijenima, dok će se kod previše rijetkog sklopa razviti krupni korijeni koji također nisu prihvatljivi ili ih je potrebno ranije izvaditi. Za mrkvu, planirani sklop varira i ovisi o sorti i namjeni uzgoja. Najranija mrkva koja se bere već kad je nešto deblja od olovke, sije se na razmak koji će omogućiti oko 500 biljaka/m2, dok se za berbu u jesen, kad su korijeni potpuno razvijeni, planira sklop od 100 biljaka/m2. Moguće je gusti usjev uzastopno brati dok se korijen razvija pa na istoj površini i imamo berbu pravilno razvijenih korijena tijekom cijele sezone. Kod planiranja sklopa, vrlo je važno uzeti u obzir klijavost sjemena i činjenicu da se od 100 klijavih sjemena, u pravilu, razvije oko 50 biljaka. Za jednoličan i pravilan rast korijena, preporučuje se mrkvu sijati na uzdignutim gredicama visine oko 25 cm na kojima se sije u redove razmaknute 20-ak cm s 2 – 5 cm razmaka u redu između biljaka, a to ovisi o planiranom sklopu.

Njega usjeva tijekom vegetacije također je vrlo bitna za dobivanje pravilnih korijena jer pogreške koje se ovdje mogu napraviti utječu na deformiranost korijena. Nakon nicanja, nužno je prorijediti tamo gdje je mrkva niknula previše gusto da bi korijenu preostalih biljaka omogućili normalan razvoj. Prorjeđivati je moguće, dok biljke rastu, u više navrata čime postižemo uzastopnu berbu i na taj način imamo mlade mrkve tijekom cijele sezone uzgoja. Kod prorjeđivanja je bitno ne zakasniti jer će svako kašnjenje utjecati na deformaciju korijena susjednih konkurentnih biljaka. Mrkva, tijekom vegetacije, ne podnosi oscilacije u opskrbi vodom pa je za dobivanje pravilnog i kvalitetnog korijena nužna kontinuirana vlažnost tla. U slučaju dužeg izostanka oborina nužno je osigurati vodu navodnjavanjem. Kod nedostatka vode kakvoća korijena značajno opada jer dolazi do zastoja u rastu, deformiranja i račvanja korijena. U slučaju da nakon sušnog razdoblja padne kiša ili se usjev natopi vodom, dolazi do pucanja korijenja zbog naglog rasta.

Neke su sorte tolerantnije, a neke manje tolerantne na ovu pojavu. Previše vode, također, nije dobro jer uvjetuje pucanje i truljenje korijena zbog nedostatka zraka u tlu. Borba protiv korova je također važna. Na većim površinama korovi se suzbijaju herbicidima, a na malim parcelama moguće je suzbijanje korova mehanički, plijevljenjem i okopavanjem. Važno je korove suzbiti na vrijeme da ne bi bili konkurencija biljkama mrkve za hranjiva i svjetlo. Usjevi mrkve koji su zakorovljeni, u pravilu ne mogu potpuno razviti korijen, a veliki broj korijena iz takvog usjeva je deformiran. U slučaju okopavanja mrkve motikom ili kultivatorima treba biti oprezan jer se može oštetiti korijen. U pravilu, okopavanjem se suzbijaju korovi te rahli i prozračuje tlo, što pomaže pravilnom razvoju korijena mrkve.