Zanimljivosti o artičokama

Svi znamo kako izgleda artičoka, ali kad bi nas pitali kako izgleda jeruzalemska artičoka, vjerojatno ne bismo znali reći.

Jeruzalemska artičoka zapravo je posve druga vrsta, a poznajemo je pod imenom čičoka. Artičoke su neotvoreni cvjetni pupovi, a čičoka visoka višegodišnja biljka iz porodice suncokreta jestivih gomolja.

Ovo klasično povrće koje se poslužuje za predjelo ima osebujan, ugodan okus. Njegovo dojmljivo srebmozeleno lišće pojavljuje se u zimu, a u kasno proljeće stvara jestive cvjetne pupove. Ako se ne uberu na vrijeme, otvorit će se u prekrasne ljubičaste cvjetove nalik na čičak.

Pupoljci se beru u proljeće prije nego što se počnu otvarati i dok je stabljika još savitljiva. Čvrsti ovojni listovi stisnuti su oko plitkog mesnatog dna koje se naziva srce, a ono je najpoželjniji jestivi dio. U tom se srcu nalazi tvrd srebrnkast dio koji sc mora odstraniti prije ili poslije kuhanja, a prije kuhanja valja odstraniti i vanjske tvrde listove. Artičoke se jedu svježe kuhane ili konzervirane u ulju. Također, i peteljka se može oguliti i skuhati.

Kada se dobro primi, artičoka je otporna biljka koja dobro podnosi sušu, no stvarat će više pupoljaka kada raste na plodnom tlu i obilno se zalijeva. Mlade biljke ili sadnice posadite u proljeće u dobro drenirano tlo. Biljka će cvasti 2-3 mjeseca. Kako bi ostala plodna, artičoku treba svake 3-4 godine razdijeliti, i to u zimu, kad miruje.

Jedna biljka dat će do 20 pupova. Najprije uberite najveći pupoljak, glavnu glavicu. Uporabite oštar nož ili vrtne škare; odrežite ga zajedno sa stabljikom u duljini od 12,5 centimetara. Postoji više sorti koje narastu oko 1,5 metara u visinu. ‘Violet’ ima pupoljke nježnih ljubičastih nijansi i naraste samo do 1,2 metra.