Uzgoj krastavca na mreži

Krastavac je tipični predstavnik povrća kojem doslovce «godi» uzgoj na mreži.

To je i razumljivo ukoliko je poznato da se na njegovoj stabljici nalaze vitice, koje kad se dohvate nekog predmeta, brzo ga obuhvate i obavijaju. Zato se krastavac može uzgajati i okomito uz naslon od žice, konopaca, letvica i sl. Međutim, spomenimo kako se na ovaj način ne proizvode krastavci kornišoni namijenjeni kiseljenju nego isključivo salatni krastavci. Međutim, osim krastavaca u povrtnjaku često možemo vidjeti i viseće mahune, rajčice, grašak pa čak i lubenice koje se mogu penjati u vis.

Prije svega, velika prednost uzgoja na mreži je ogromna ušteda na prostoru. To je posebno naglašeno u manjim obiteljskim povrtnjacima u kojima se vodi borba za svaki centimetar slobodnog prostora. Osim toga, zbog bolje prozračnosti nasada kod povrća uzgojenog na mreži primjetna je i nešto manja pojava bolesti, poput plamenjače.

Veliki proizvođači krastavaca zamijetili su i da kod uzgoja na mreži imaju i manju pojavu gorčine plodova koja ovim sočnim plodovima itekako umanjuje tržnu vrijednost. To je lako objašnjivo ukoliko se zna da krastavci brzo reagiraju na razne poremećaje nastale u tijeku razvitka plodova. Znači da gorčina nije nikakva bolest nego brza reakcija biljke na bilo kakav zastoj ili nedostatak nastao u tijeku vegetacije. Tako je utvrđeno da gaženje po vriježama u vrijeme radova tijekom vegetacije bitnije utječe na pojavu gorčine plodova. Kod uzgoja na mreži gorčina izostaje premda na njenu pojavu mogu utjecati i niske, odnosno, visoke temperature, zalijevanje hladnom vodom u doba sunčane žege i sl.

Iako bi na prvi pogled pomislili kako je postavljanje samih mreža kompliciran posao, nismo u pravu. Namjenske mreže se brzo i učinkovito postavljaju na nosivu konstrukciju. Dovoljno je da mreža bude visoka 80-120 cm, a krastavce možemo zasaditi s obje strane na razmaku od 50-60 cm. Nužno je izdanke krastavca privezati, jer jednom kada se nađu na špaliru njegove će se nježne vitice same ispreplitati po postavljenoj mreži. U vrlo kratkom razdoblju biljka će se cijelom svojom težinom osloniti na mrežu čime će se stvoriti brojni preduvjeti za visoke urode.

U odnosu na klasičan način uzgoja, zahvaljujući mrežama postiže se veći urod za čak 60 posto, plodovi rastu bez napada gljivičnih bolesti, sigurnije je oprašivanje cvjetova a pojačana je i asimilacija (fotosinteza) zbog jačeg utjecaja sunčeve energije. Osim toga, plodovi se ne prljaju a cijela berba je brža i lakše izvediva.