Raštika, povrće za zimske dane

Često možemo čuti kako roditelji i bake govore djeci koliko je korisno konzumirati povrće. Pri tomu često navode kako se od povrća brže raste i dobiva snaga, uostalom one stvari koje se i trebaju govoriti djeci.

Međutim, malo tko spomene vrstu povrća na kojoj su odrasle generacije ljudi u mediteranskim krajevima. Dakako, riječ je o više nego zapostavljenoj raštici. Razlog nepravedne zapostavljenosti možda leži u činjenici što se dugo vremena smatrala sirotinjskom hranom, tako da se njezinom uzgoju nije pridavala velika pozornost. Inače, za raštiku je karakteristično da dobro podnosi niske temperature, čak najbolje od svih kupusnjača. To je valjda i razlog što se raširila na područja s nepovoljnim uvjetima za uzgoj kupusnjača.

Međutim, iako je smatrana sirotinjskom hranom, raštika je po svom kemijskom sastavu jedna od najbogatijih kupusnjača. Sadržava oko 20% suhe tvari, 2 − 5% šećera, 2 − 4% bjelančevina i 100 – 200 mg vitamina. Zanimljivo je da su listovi, osim vitaminima i mineralima ujesen bogati i šećerima koji je štite od hladnoće. Osim što šećeri služe kao zaštita od niskih temperatura, oni pridonose i nastanku specifičnog okusa raštike. Inače, listovi raštike beru se tijekom cijele zime, a posebno su ukusni ako ih prožme studen. Spomenimo još da se vršni listovi na stabljici smatraju i najkvalitetnijima.

Agrotehnika uzgoja raštike ista je kao i za kupus. Međutim, za raštiku je karakteristično da je u izboru tla, hranjiva, svijetla i vode prilično skromna kultura. Kao pretkulture najbolje joj odgovaraju krumpir, mahuna i grašak, odnosno kulture dobro gnojene stajnjakom koje se s parcele skidaju do polovine kolovoza.

Ako ste se ipak odlučili za sjetvu raštike, slijedi i najteža faza − nabava njezinoga sjemena. Razlog leži u činjenici što se sjeme proizvodi u vlastitim vrtovima i koristi na istom području.

Ako pak odete u poljoprivrednu ljekarnu po sjeme raštike, nemojte se začuditi ako vas zbunjuće pogledaju jer njezino sjeme tamo nećete pronaći. Dakle, sorte raštike nisu službeno poznate, a najčešće je i riječ o lokalnim sortama, karakterističnim za pojedina područja. Te lokalne sorte nastale su zbog različitih križanja među kupusnjačama. Ali, vremena se mijenjaju, pa dolazi i do stanovitih promjena. Prvo, informacije s terena govore da je danas priličito teško pronaći sjeme raštike jer se ono lagano „gubi“. Međutim, druga informacija obradovat će sve ljubitelje ovog povrća − pojedine poljoprivredne ljekarne već raspolažu s određenim količinama sjemena raštike (pakiranoga u vlastitoj režiji) te se ono nalazi na njihovim policama, među sjemenjem staloga povrća.