Leptospiroza

71

Bolest je rasprostranjena u cijelom svijetu, pa tako i u našoj zemlji, osobito u dolinama rijeka i njihovih pritoka. Pripada skupini tipičnih zoonoza, a bolest se javlja među divljim i domaćim životinjama s kojih se infekcija često prenosi i na čovjeka.

Bolest ima sezonski karakter s najvećim brojem oboljelih u ljetnim mjesecima. Dijagnoza leptospiroza zasniva se na primjeni više metoda. Uz epidemiološke podatke i često tipičnu kliničku sliku bolesti potvrda leži u laboratorijskoj dijagnostici. Značajan je podatak da je bolesnik unutar 1 do 2 tjedna prije pojave simptoma bio u kontaktu s domaćim ili divljim životinjama ili glodavcima. Bolest ima profesionalni karakter pa češće obolijevaju stočari, ratari i radnici koji rade na vlažnim terenima (ribogojilišta i sl.).

Osim toga nerijetka su oboljenja lovaca koji su često u kontaktu sa životinjama, a kreću se po močvarnom terenu (lov na patke npr.). Posredni kontakt može biti ostvaren vodom stajačicom (močvare, bare, jezera). Bolest se može iskazati u nekoliko oblika.

Najjednostavniji je onaj u kojem prevladavaju povišena temperatura i opći znakovi zarazne bolesti. No, uz to se mogu javiti mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu i proljev. Ako je oštećena jetra, 4. do 5. dana bolesti javlja se žutica. U većine bolesnika leptospiroza je kratkotrajna bolest. Obično počinje 1 do 2 tjedna nakon zaražavanja i to naglo sa zimicom i visokom temperaturom. Temperatura obično traje tjedan dana. Istodobno se javljaju bolovi u mišićima, osobito u listovima, te pečenje očiju. Ako bolest napreduje moguća je upala jetre, bubrega ili moždanih ovojnica.

Putovi prijenosa

Broj rezervoara i izvora zaraze za čovjeka vrlo je velik. U prvom redu to su štakori, miševi i drugi glodavci, zatim divlje životinje poput svinje, srne, jelena i lisice, ali i domaća svinja. Za kontinuirano održavanje zaraze u prirodi optimalne uvjete pružaju one životinje koje dugotrajno izlučuju uzročnika. Tako su dokazana dugotrajna izlučivanja leptospira iz štakora selca, poljske voluharice, poljskog miša, svinje i psa. Način prijenosa zaraze u neposrednoj je vezi s izlučivanjem leptospira mokraćom u okolinu.

Broj uzročnika u mokraći varira a može iznositi i nekoliko milijuna u 1 mililitru. Izravan način zaraze odvija se dodirom s glodavcima, svinjama, psima i drugim zaraženim divljim i domaćim životinjama.

Posredna zaraza nastaje hranom ili vodom u kojoj se čovjek kupa ili radi (profesionalna bolest). Najvažniji je dodir s otvorenim vodama stajačicama (bare, jezera, rukavci rijeka). Smatra se da uzročnici ne mogu prodrijeti u organizam kroz neoštećenu kožu, ali su za to dovoljna i manja oštećenja. Osjetljivost ljudi prema zarazi leptospirama je opća. Znatno češće obolijevaju muškarci i to zbog njihove veće izloženosti zarazi. Leptospiroze se javljaju na svim kontinentima pa tako i u Europi. Davno je već utvrđena i u Hrvatskoj. Bolest može izbiti u vidu većih ili manjih epidemija, premda se najčešće registrira kao pojedinačna bolest. Opisane su opsežne epidemije u izvanrednim situacijama, posebice tijekom prijašnjih ratova. U Hrvatskoj se kod bolesnika od leptospiroze vrsta uzročnika dokaže u 3/4 oboljelih.

Postoji neprekidan pad broja oboljenja u desetogodišnjim razdobljima. S nekada prosječno 300 u zadnjih 10 godina prosječni godišnji broj oboljelih pao je na 65 (podaci Epidemiološke službe, Hrvatski zavod za javno zdravstvo). Smrtnost od leptospiroze je relativno niska (znatno ispod 1%). Kod običnih oblika bolesti bez žutice smrtnost je beznačajna i javlja se samo u starijih osoba s već ranije oštećenim bubrezima. Kod bolesnika sa žuticom smrtnost može doseći i više od 20%.

Zaštita od zaraze

Zaštita od zaraze leptospirama je teško provediva. Svakako treba istaći opće mjere:

– pravilan izbor mjesta za kupanje
– utvrđivanje potencijalno zagađenih voda i terena
– pravilan izbor mjesta za duži boravak na terenu (izbjegavati močvarna područja)
– za profesionalno ugrožene osigurati zaštitna sredstva (gumene čizme i rukavice)
– uništavanje divljih glodavaca
– kloriranje vode za piće ili piti vodu iz vodovoda
– dezinfekcija vode u bazenima za kupanje
– higijensko držanje domaćih životinja i dezinfekcija njihovih nastambi
– zdravstveno prosvjećivanje ugroženih.

U svijetu su isprobane različite vrste cjepiva protiv leptospira, kako u ljudi tako i u životinja. U nas nisu u svakodnevnoj primjeni. Tako postignuta zaštita je relativno dobra. Za vakcinaciju dolaze u obzir profesionalno ugrožene osobe. Bolesnici s izraženim simptomima bolesti liječe se u bolnici. Posebna izolacija bolesnika nije potrebna. Lakši oblici obično ne zahtijevaju liječenje. Antibiotici mogu biti od koristi u liječenju ljudi ako se daju u velikim dozama na samom početku bolesti. Posebnu pažnju treba posvetiti eventualnom zakazivanju funkcije bubrega.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.