Koje su vrste gnojiva potrebne pšenici?

573

Zahvaljujući velikim rezultatima domaćih selekcija, imamo odličan asortiman visokorodnih kvalitetnih sorata za sve namjene. Bitno su smanjene štete od polijeganja, kraća stabljika, čvršća, bolje ukorijenjena te podnosi veće količine mineralnih gnojiva, posebice dušika.

psenica

Te selekcije daju znatno više uroda, čime pšenica postaje ekonomičnija. Ako sagledamo šire državne interese a ne samo uske trgovačke, pšenica je uvijek ekonomična do količine koja se troši u našoj državi i dio koji se izvozi kao finalni proizvod.

Iako kod nas uvijek ostaju dominantne ozime pšenice, siju se i neke količine jarih pšenica koje redovito daju niže prinose. One mogu biti zanimljive na višim nadmorskim visinama, gdje je upitna sjetva ozimih pšenica zbog niskih temperatura. Bitno je istaknuti to da su već odavno svi radovi u proizvodnji pšenice potpuno mehanizirani, učinkovitost strojeva je vrlo velika, posebice na velikim površinama, i to je važan čimbenik što je cijena pšenice tako niska. Pšenica je kultura čija vegetacija traje gotovo devet mjeseci, i to kroz jesen, zimu, proljeće i žetva tek u ljetu. Zbog toga je tehnologija obrade dosta složena.

Tehnički obrada bitno ovisi o predkulturi. Najbolje predkulture su okopavine, uljana repica, a najčešća predkultura je kukuruz. Ako su predkulture okopavine ili uljana repica, imamo dosta vremena za kvalitetnu pripremu. Odmah nakon skidanja usjeva valja obaviti jednu plitku obradu 10-15 cm višebrazdnim plugovima ili teškim tanjuračama, i tako provocirati nicanje korova ili posijati neku postrnu kulturu ili siderat. Kada zelena masa poraste i padnu prve jesenske kiše, trebalo bi obaviti osnovnu gnojidbu NPK gnojivima, grubo utanjurati te obaviti osnovnu obradu na 20-25 cm. Ako posjedujemo kvalitetne agregatne podrivače, umjesto oranja možemo obaviti podrivanje, i nakon toga sjetvu. Ako je predkultura kukuruz ili šećerna repa, priprema za sjetvu pšenice je znatno složenija.

Nakon skidanja usjeva nužno je usitniti biljne ostatke. Nakon toga primijeniti NPK gnojiva za osnovnu gnojidbu i dodati ureu za jesensku ishranu pšenice dušikom, i dio dušika koji će ubrzati mineralizaciju organskih ostataka.

Pšenica za prosječne prirode treba:
– 180-200 kg/ha –dušika(N);
– 130-150 kg/ha-fosfora(P205);
– 100-120 kg/ha-kalija K20.

Korekcije su moguće ako se obavi prethodna analiza tla. U osnovnoj gnojidbi za pšenicu predlažemo tri formulacije, i to:
– NPK 10-30-20 za tla siromašna fosforom,
– NPK 7-20-30 za tla siromašna kalijem,
– NPK 8-26-26 za prosječna tla.

1. Primjer gnojidbe: zaorati 500 kg/ha NPK 10-30-20
2. Primjer gnojidbe: zaorati 750 kg/ha NPK 7-20-30
3. Primjer gnojidbe: zaorati 550 kg/ha NPK 8-26-26
4. Na svim površinama gdje je predkultura bila kukuruz-kukuruzovina zaorana, ili šećerna repa treba dodati 100-150 kg/ha uree, radi razgradnje organske mase.

Prihrana

Pšenica je kultura čija vegetacija traje dugo i prolazi kroz sušno razdoblje. Kako je dušik podložan ispiranju, a i hlapljenju o svemu treba voditi računa. Da bi se ispiranje smanjilo na najmanju mjeru a zadovoljile potrebe, pšenicu tijekom cijele vegetacije treba gnojiti 3-5 puta, i to različitim oblicima dušika. U jesenskoj gnojidbi prednost imaju amidni i amonijski oblik dušika, jer se slabije ispire, transformira se u nitatni oblik u skladu s vlagom tla i temperaturom, a to znači i u skladu s porastom pšenice odnosno njezinim potrebama. U prvoj prihrani pšenice koja dolazi na početku proljetne vegetacije, kada se dnevne temperature stabiliziraju na 10-15°C i tada prednosti imaju formulacije s dušikom i u nitratnom i amonijskom obliku, jer nitratni dušik pšenica brzo usvaja i kod nešto nižih temperatura.

Obično je faza busanja ujesen, a u iznimnim slučajevima – zakašnjele sjetve i jake zime, pšenica tek niče u proljeće. Stoga je ispravnije ravnati se prema vremenskim prilikama nego prema fenofazama. Druga prihrana se obavlja 25-35 dana nakon prve, što ovisi o razvoju vremenskih prilika, a podjednake rezultate daju svi oblici dušika. Obično je to fenofaza početka vlatanja. U praksi se često kasni s drugom prihranom, pa je iskorištenje dušika slabije. Treća prihrana u praksi nije baš prihvaćena, iako ista količina dušika raspoređena u tri prihrane daje bolje rezultate nego dvije prihrane, jer su manji gubitci. U nekim godinama kada je nakon druge prihrane palo puno oborina, treća prihrana je tehnološki i gospodarski opravdana, iako generalno možemo tvrditi da treća prihrana uglavnom povećava kakvoću, a prirod rijetko. Sjemenske usjeve i visokokvalitetne sorte trebalo bi redovito prihraniti triput.

I. PRIHRANA: primijeniti 100- 120 kg/ha KAN-a N 27
II. PRIHRANA primijeniti 180-220 kg/ha KAN-a N 27 ili
III. PRIHRANA primijeniti 200 l/ ha-25 % otopine uree N 27 ili 100 kg/ha KAN-a N 27.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.