Rinopneumonitis konja

Rinopneumonitis konja je akutna virusna zarazna bolest kopitara koja se klinički očituje respiratornim simptomima, pobačajima i neurološkim poremećajima s mogućim smrtnim ishodom, a uzrokovana je konjskim alfaherpesvirusom 1 (EHV1) i konjskim alfaherpesvirusom 4 (EHV-4).

Značaj ove bolesti proizlazi iz svojstva virusa da nakon infekcije može ostati trajno u životinji u obliku latentne infekcije koja se aktivira u nekom trenutku, najčešće pri oslabljenom imunološkom odgovoru. Tada se virus ponovo umnaža i izlučuje te može izazvati klinička oboljenja kao i inficirati nove životinje na koje se uzročnik širi izravnim ili posrednim dodirom.

Bolest se klinički očituje respiratornim oboljenjima, od blagih do teških oblika, pobačajima u zadnjoj trećini graviditeta, ali i teškim neurološkim oboljenjima s visokom smrtnošću. Koji oblik bolesti će se pojaviti ovisi o samom soju virusa kao i životinji domaćinu. Na području RH uzročnik je stalno prisutan i visoko proširen u populaciji konja.

Opisane su epizootije s većim brojem pobačaja, kao i neurološka oboljenja sa smrtnim ishodima. Prepoznavši rizik za konjogojstvo, nadzor rinopneumonitisa konja se na području RH provodi kontinuirano od 2011. godine. Na žalost, cijelo to vrijeme broj postavljenih sumnji i dostavljenih uzoraka za pretraživanje je nedostatan za objektivan uvid u epizootiološku situaciju. Iako je propisano da se pri svakoj postavljenoj sumnji na kliničko očitovanje bolesti kao i pri svakom pobačaju mora isključiti rinopneumonitis konja, broj dostavljenih uzoraka je godinama vrlo mali.

Najveći broj uzoraka dostavljen je 2014. godine (255 uzoraka), a posljednje dvije godine se na pretrage zaprimalo samo po 35 uzoraka. Provođenje nadzora u ovom opsegu je apsolutno nedostatno za bilo kakve objektivne spoznaje o epizootiološkoj situaciji osim saznanja da je seroprevalencija izrazito visoka. Ovakvo ignoriranje potrebe nadzora ove opasne virusne zarazne bolesti posebice iznenađuje s obzirom da se sve pretrage na bolest financiraju iz državnog proračuna.

S obzirom da je liječenje u slučaju oboljenja neizvjesno, što se posebno odnosi na neurološke oblike koji rezultiraju visokom smrtnošću, uz opsežan nadzor i opće mjere suzbijanja moguće je provođenje preventivnog cijepljenja konja. Iako se ovo rutinski provodi u konjogojstvu većine europskih država, u RH se što zbog relativno male populacije konja, a što zbog malog interesa uzgajivača i vlasnika, cjepivo ne nalazi stalno dostupno na tržištu. Ova situacija posebno zabrinjava u slučaju širenja neuropatogenih sojeva kada je cijepljenje jedina učinkovita mjera prevencije. Ovakvoj situaciji smo svjedočili tijekom proljeća 2021. godine kada se, počevši u Valenciji tijekom konjičkog natjecanja, neuropatogeni virus proširio na veliki broj europskih država. Ovo širenje je rezultiralo otkazivanjem brojnih manifestacija i zabranom prometa konja, a u tim trenutcima u RH nije bilo dostupno cjepivo.

Srećom, više radi mjera provedenih u drugim državama nego nas samih, virus prema dostupnim podacima nije proširen na konje u RH. Ova situacija zasigurno je bila dobro upozorenje o potrebi za provedbom preventivnog cijepljenja kao i značajno opsežnijeg nadzora nad ovom virusnom bolesti konja. S obzirom na visoku seroprevalenciju, kontagioznost, posljedice za zdravlje kao i uzgojne i gospodarske gubitke koje ova bolest uzrokuje, program nadzora potrebno je kontinuirano provoditi te podići svijest vlasnika i uzgajivača o ovoj bolesti.