Ozimi češnjak

1802

Kako bi sadnja lukovičastog povrća bila potpuna, ne smijemo zaboraviti ni na bližeg «rođaka» crvenog luka kojeg prepoznajemo pod nazivom bijeli luk ili češnjak.

Češnjak se također sadi tijekom jeseni na dubinu od 4-5 cm. Kod uzgoja na gredicama razmak između redova iznosi 15-20 cm, a u redu 10 cm. S druge strane, na većim površinama razmak sadnje treba prilagoditi mehanizaciji za međurednu kultivaciju tla. Međutim, treba znati pravilno posaditi češnjak, i to vrhom prema gore. U protivnom, «naglavačke» posađen češnjak teže ili nikako ne niče.

U praksi, po četvornom metru sadimo oko 50 češnjeva, ili u prosjeku šest lukovica. To znači da nam je za površinu od 100 četvornih metara potrebno oko 15 kg sadnog materijala. Češnjak se vadi kada lišće požuti i kada polegne 50 % biljaka te nije
preporučljivo čekati da se zelena masa potpuno osuši.

Kod manje proizvodnje za vlastite potrebe najbolje je češnjak uplesti u vijenac i ostaviti ga na propuhu da se potpuno osuši. Češnjak se već 5000 godina smatra savršenim lijekom i dokazano ja da pomaže u borbi protiv uzročnika bolesti, normalizira crijevnu floru, čini krvne žile elastičnim, potpomaže prokrvljenost, snižava kolesterol te štiti od prehlade, što je dovoljan razlog da ga više koristimo u prehrani, posebno u nadolazećim hladnijim danima.

Ljubitelje i potrošače ove biljke sigurno će oraspoložiti vijest da su u novije vrijeme engleski genetičari uspjeli uzgojiti češnjak koji nakon konzumiranja ne ostavlja oštar, dobro poznat i neugodan miris. Japanci su za ovaj češnjak pokazali veliki interes, te su danas oni njegovi najveći potrošači i proizvođači.

Luk i češnjak, posve zreo i suh (vlažan i nezreo odvojite i što prije potrošite) najbolje se zimi čuva u suhom, zračnom i hladnom spremištu. U vlažnim i toplim prostorijama lukovice se brzo kvare, trunu i tjeraju izboje te korijenje. Što je luk zreliji, to je veći udio suhe tvari, pa se bolje i dulje čuva.

Češnjak, pak, ne smije biti prezreo, jer se tada teže čuva, vanjska se ljuska otkida i puca pa se češnjevi odvajaju. Prije nego što ga spremite najdeblje, najzdravije i zrele češnjeve odvojite za sadnju. Ukoliko ste ostavili stabljike na lukovicama, luk i češnjak spletite u jednoredne ili dvoredne vijence te objesite o grede u spremištu.

Lukovice kojima ste odstranili stabljike čuvajte u plitkim košaricama, vrećama ili gajbicama u tankom sloju, ne debljem od 30 cm. Smjestite li luk i češnjak na police, oko njega struji zrak pa se bolje čuva. Za skladištenja, lukovice redovito pregledavajte i prebirite, osobito ako ih je mnogo.

Najpovoljnija je temperatura za čuvanje lukovičastog povrća -1 do + 2 stupnja C. Češnjak i luk neće stradati zimi ako temperatura u prostoriji ne bude niža od minus 3 stupnja C. Čak i ako se smrznu, ne dirajte ih, već ostavite da se postupno odmrznu i posve obnove svoju kakvoću.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.