Stajski gnoj je vrlo kvalitetno gnojivo

Stajski gnoj je vrlo kvalitetno gnojivo koje sadrži dušik, fosfor, kalij, kalcij i magnezij.

Dobro pripremljen zreo stajski gnoj sadrži do 35% humusa.

Zanimljivo je da jedno govedo težine 500 kg može proizvesti godišnje do 20 tona stajskog gnoja, konj oko 10 tona, svinja oko 2 tone. U najkvalitetnije svakako spada gnoj peradi i goveđi dok svinjski gnoj nije baš kvalitetan. Stajski gnoj je više dušično i kalijevo amanje fosforno gnojivo.

Za kvalitetnu gnojidbu poljoprivrednih površina stajskim gnojem trebalo bi pravilno rasporediti oko 30 t/ha. Ova se hranjiva nalaze u organskom obliku te im je potrebno duže vrijeme da postanu preistupačna biljkama. Iskorištenost je u:

– 1 godini 50% – 2 godini 30% i – 3 godini 20%

U fecesu su uz vodik, kisik i ugljik, najzatupljeniji spojevi dušik, fosfor, kalcij i kalij. Radi zaštite zdravlja ljudi i životinja, gnojište treba biti od staje udaljeno najmanje 50 m, od stambene zgrade najmanje 100 m, a od bunara najmanje 50-100 m.

Gnojište mora biti nizvodno od bunara! Dubina gnojišta treba biti od 1 do 1.5 m. Odgovarajući pad dna gnojišta iznosi 2-3% (2-3 cm na svaki dužinski metar). Gnoj se slaže do visine od 2 m. Potrebna površina gnojišta iznosi 4.8 – 8.3 m3 po grlu (~5-8m3/grlo). Kako je gnoj potencionalni nosioc i rezervoar uzročnika raznih oboljenja, ima veliki značaj s epizootiološkog i epidemiološkog stajališta.

Preživljavanje patogenih bakterija u gnoju ovisi o temperaturi, pH, vlažnosti, vrsti mikroorganizama. Tako na primjer uzročnik HOC-a preživi 2 tjedna na pašnjaku, salmonele u istim uvjetima prežive i do godinu dana…

Razgradnjom gnoja nastaju različiti plinovi (amonijak, sumporovodik, indol). Ti plinovi imaju neugodne mirise, a mogu izazvati i oštećenja kod ljudi i životinja koji su im dugo izloženi. Neugodni mirisi nastali razgradnjom gnoja se šire na velike udaljenosti, čak i do 5 km.

Kruti gnoj ne zagađuje tlo. Tekući gnoj koji se prska u obliku umjetne kiše može zagaditi vode temeljnice (patogeni mikroorganizmi!) i izazvati degradaciju tla (razvoj truležnih procesa).