Najsigurniju, najtočniju i najracionalniju gnojidbu odredit ćemo ako obavimo analizu tla.
Za izgradnju 100 kg suhe tvari kukuruzu treba osigurati:
2,5 -3,6 kg N
0,8 -1,2 kg P2O5
2,7 – 3,1 kg K2O
U prinos zrna od 10 t/ha s pripadajućom količinom biljne mase ugradi se:
250 – 300 kg N
100 – 120 kg P2O5
280 – 300 kg K2O
Gnojidbom bi trebalo dodati: 200 – 250 kg/ha N 80 – 120 kg/ha P2O5 180 – 200 kg/ha K2O
PRAVILO GNOJIDBE:
- Oranjem zaorati gnojiva s povišenim sadržajem fosfora (P2O5) i kalija (K2O) (2/3 tih elemenata) (NPK 7:20:30, 6:18:36, 10:20:30 i sl.) te jedan dio dušika (N) kroz UREU
- Predsjetveno gnojiti startnim gnojivom s izbalansiranim sadržajem svih hraniva (preostala 1/3 P i K) (NPK 15:15:15 i sl.) te drugim dijelom N gnojiva kroz UREU
- U ranom proljetnom porastu obaviti prihranu s KAN-om
Kukuruz ima visok proizvodni potencijal pa da bi se taj potencijal iskoristio, gnojidbom se treba osigurati sva potrebna hraniva u dovoljnoj količini. Da bi se moglo ispravno planirati gnojidbu, treba se uzeti u obzir plodnost tla, planirani prirod, predkulturu, žetvene ostatke, raniju gnojidbu, hibride, cilj proizvodnje, mogućnost korištenja hraniva i drugo. Plodnija tla sadrže više hraniva i osiguravaju bolju prihranu biljaka. Na siromašnim tlima gnojidbom se treba osigurati potrebna hraniva za hranidbu biljaka i po mogućnosti većom količinom hraniva podizati plodnost tla.
Da bi se na osrednje plodnim tlima postigli visoki prirodi, treba gnojidbom dati 150 do 200 kg dušika (N), 120 do 130 kg fosfora (P2O5) i 130 do 150 kg kalija (K2O) po hektaru. Ako se gnoji sa oko 3 vagona stajskog gnoja, navedene količine hraniva mogu se smanjiti za oko 40 kg dušika i kalija te oko 20 kg fosfora po hektaru. Osim navedenih hraniva kukuruz treba i ostale makroelemente i mikroelemente pa ako ih u tlu nema dovoljno, treba ih dati gnojidbom. U našim tlima često nedostaje bora, magnezija, mangana pa i nekih drugih mikrohraniva, što je potrebno analizom tla utvrditi i gnojidbom dati.
Gnojidba kukuruza izvodi se u nekoliko navrata i to najčešće istovremeno s izvođenjem ostalih agrotehničkih zahvata. S obzirom na vrijeme unošenja gnojiva u tlo razlikuje se osnovna, predsjetvena, startnu gnojidba te prihrana; U osnovnoj gnojidbi koriste se formulacije mineralnih gnojiva u kojima ima manje dušika, više fosfora i kalija. Osnovna gnojidba izvodi se u vrijeme izvođenja osnovne obrade u jesen ili tijekom zime. Na ovaj način obogaćuje se donji oranični sloj slabo pokretnim hranivima, fosforom i kalijem. Dušik ima zadatak aktivirati mikrobiološku razgradnju organskih ostataka.
Za osnovnu gnojidbu kukuruza najpogodnije su NPK gnojiva koja se kod nas proizvode (NPK 8:16:22, 9:18:18, 8:16:24, 0:25:25, 10:30:30, 0:30:30, 5:20:30, 8:24:16 ili slične formulacije); Ukoliko je predusjev bio kukuruz, tada se u pravilu zaorava još 100-200 kg/ha uree koja ima zadatak pospješiti razgradnju organskih ostataka. Predsjetvena gnojidba izvodi se u proljeće u vrijeme zatvaranja zimske brazde. U ovoj gnojidbi unose se u tlo preostale količine fosfornih i kalijevih hraniva i 50-75% dušika. U ovoj gnojidbi se koriste gnojiva s podjednakim sadržajem svih hraniva primjerice NPK 15:15:15 ili gnojiva koja se koriste u osnovnoj gnojidbi i urea.
Ukoliko se u predsjetvenoj gnojidbi koristi urea, tada nije potrebno vršiti prihranjivanje tijekom vegetacije. Ova gnojiva ulaze u tlo toliko duboko koliko zadiru radni organi strojeva kojima se vrši predsjetvena priprema, a to je najčešće 10 cm. Startna gnojidba izvodi se zajedno sa sjetvom tako da ulagači gnojiva postavljaju gnojivo 5-8 cm u stranu od sjemena i oko 3-5 cm ispod sjemena. Ta su hraniva odmah u blizini tek razvijenog korijena i biljka ih odmah koristi za brži porast.
U startnoj gnojidbi treba koristiti NPK gnojiva s naglašenom fosfornom komponentom. Često se u startnoj gnojidbi koriste gnojiva koja sadrže i insekticid protiv zemljišnih štetnika. Poznata je kombinacija NPK 13:10:12 s 1% volatona. Startna gnojidba često se izbjegava jer ona opterećuje i usporava sjetvu.
Prihranjivanje usjeva kukuruza tijekom vegetacije vrši se u slučaju kada se u ranijim gnojidbama nije uspjelo u tlo unijeti planirane količine gnojiva i ako se na usjevu uoče karakteristični simptomi nedostatka hraniva. Prihrana kukuruza vrši se u ranim fazama razvoja i to: prva prihrana u fazi 3-5 listova, a druga prihrana u fazi 7-9 listova; Prihranjivanje se izvodi najčešće prilikom međurednih kultiviranja usjeva kukuruza. U prihrani se koriste najčešće dušična gnojiva (KAN i UREA) te kompleksna gnojiva, u kojima je naglašena dušična komponenta.
Na dobrim tlima prihrana se može izbjeći, a na slabije plodnim i nagnutim te propusnim tlima prihrana se može obaviti u dva navrata. Prihrana može se izvesti i folijarno. Gnojiva dana folijarno odmah se usvajaju. Kukuruz podnosi male koncentracije te treba koristiti posebno pripremljena gnojiva za tu svrhu. Sve su to razlozi što se folijarna hranidba u uzgoju kukuruza malo koristi, te se može se preporučiti za vredniju proizvodnju (proizvodnju sjemenskog kukuruza).