Pravilno zbrinjavanje nusproizvoda životinjskog porijekla nema alternativu

259

Ekologija više nije imaginarna imenica, alternativni način života, niti novost koju preuzimamo od razvijenijih zemalja. Svijest o nužnosti zaštite okoliša odavno je naša stvarnost i stasaju generacije koje je prihvaćaju kao nešto što je oduvijek bilo u nama.

Često zaboravljamo koliko smo se sami promijenili. Recikliramo i razdvajamo otpad, smanjujemo potrošnju, pronalazimo prirodne zamjene kemikalijama, a u svakodnevnu komunikaciju ušli su pojmovi kao što je „ugljični otisak“. Ipak, čovjekov utjecaj na okoliš je toliki, da nikada nije dovoljno upozoravanja na njegove štetne učinke. Nedovoljna je svijest o tome da neodgovorni pojedinci često ostavljaju tijela uginulih životinja u prirodi, u blizini naselja. To se događa i u Hrvatskoj, a ne samo u nerazvijenim društvima Afrike i dijelova Azije. Zato je nužno potaknuti društvo da pravovremeno reagira na takve pojave.

Morali bismo postati svjesniji opasnosti koje donose nepravilno odložene uginule životinje i nusproizvodi te odgovornije reagirati na takve slučajeve. Posljednjih godina, porastom ekološke svijesti, takvi događaji sve više dolaze pod povećalo javnosti i medija. Australija je tako 2019. bila šokirana prizorima preko stotinu uginulih konja nađenih u koritu presušene rijeke u blizini Alice Springsa. U Njemačkoj je pak uginulo 7 tisuća krmača i 50 tisuća odojaka tako što su izgorili u velikom požaru. Ono što trebamo razlikovati od mrtvih životinja su nusproizvodi koji nisu štetni za ljude i životinje imaju svoje mjesto u sustavu kružnog gospodarstva. Vrlo je bitno znati – nusproizvodi nisu otpad!

Svi životinjski nusproizvodi nisu jednako opasni za zdravlje životinja, ljudi i zdravlje općenito. Iz tog su razloga svrstani u tri kategorije. U prve dvije, najopasnije kategorije, pripadaju sve uginule životinje pa tako i životinje iz uzgoja za ljudsku prehranu. U tu kategoriju spada i jedan dio klaoničkih nusproizvoda specificiran kao rizični materijal, primjerice; sadržaj probavnog trakta, meso i proizvodi od mesa koji pri uvozu ne udovoljavaju veterinarske propise, te zdravstveno neispravno meso i proizvodi.

U kategoriju 3 pripadaju ostali klaonički nusproizvodi kao što su prazna crijeva, kosti, krv, proizvodi kojima je istekao rok ili imaju druge nedostatke koji ne predstavljaju rizik za javno zdravlje ili zdravlje životinja. Za sada, jedan od najboljih načina zbrinjavanja životinjskih nusproizvoda toplinska je prerada pod tlakom. U Hrvatskoj se navedenim poslovima bavi tvrtka Agroproteinka koja ima dvije tvornice za takvu toplinsku preradu. Jedna je za preradu kategorije 1 i 2, a druga za preradu kategorije 3. Unazad nekoliko godina Agroproteinka ima i bioplinsko postrojenje čime je tehnološki zaokružen čitav sustav.

Agroproteinka se bavi i zbrinjavanjem nusproizvoda i toplinskom preradom. Metode prerade nusproizvoda dosljedno su propisane. Nusproizvodi se prvo moraju usitniti na veličinu čestice od maksimalno 50 mm. Kategoriju 1 i 2 prerađuju na temperaturi od 133 ° C, najmanje 20 minuta, pod apsolutnim tlakom od 3 bara, a kategoriju 3. na 133 ° C najmanje 5 minuta pod apsolutnim tlakom od 2,5 bara. Nakon toga slijedi dehidracija i prešanje. Mast koja se dobije prešanjem dodatno se centrifugira, a kruti dio se melje i prosijava.

U tom procesu voda koja ispari zatvorenim sustavom ponovno se kondenzira i nakon provedenog predtretmana odlazi na biološki pročistač. Na taj način iz Agroproteinkine proizvodnje izlaz čista voda. Zrak iz pogona Agroproteinke također prolazi posebne biofiltere. Od nusproizvoda kategorije 1 i 2 dobiva se mesno koštano brašno i tehnička mast. Kako je riječ o najopasnijim kategorijama nusproizvoda oni ni u kojem obliku ne smiju završiti u lancu prehrane, pa se kao takvi moraju spaliti.

Mesno koštano brašno se kao alternativno gorivo koristi u cementarama, a tehnička mast se koristi za proizvodnju biodizela i na kraju sagori u dizelskim motorima. Od nusproizvoda kategorije 3 dobiju se komponente za hranu za kućne ljubimce, jer je riječ o nusproizvodima koji ne ugrožavaju zdravlje životinja. Osim toga, mogu se koristiti i kao gnojivo i u kemijskoj industriji.

Zaključak je da danas postoje tehnologije koje će svaki otpad, pa i životinjski, preraditi uz što manji negativni učinak po okoliš te ga optimalno upotrijebiti da bude koristan, a ne štetan po ljude i prirodu. Zadatak je da svi toga postanemo svjesni jer ovo je jedini planet koji imamo.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.