Raspored voćaka u voćnjaku

Raspored voćaka u nasadu može biti različit. Pravilan raspored mora osigurati voćkama dovoljno životnog prostora, sigurno oprašivanje i primjenu mehanizacije.

U suvremenim voćnjacima voćke se najčešće sade u kvadrate, pravokutnike ili trokute.

Kvadratni razmještaj ima isti razmak u redu i između redova što omogućava jednolično osvjetljenje i jednak životni prostor. On osigurava najlakšu obradu tla, redovi su pravi i voćnjak ima lijepi izgled.

Pravokutni razmještaj ima unutar reda manji razmak nego između redova. Može imati isti broj voćaka kao i kvadratni razmještaj. Omogućen je bolji prohod strojeva u međuredu (lakša upotreba mehanizacije).

Sadnja u trokute omogućava veći broj voćaka po jedinici površine, ali je otežan prohod strojeva i mehanizacije. Danas ovaj razmještaj nema posebni značaj u intenzivnim nasadima.

Raspored sadnje ovisi o:
• bujnosti voćaka
• uzgojnom obliku
• plodnosti tla
• primjeni mehanizacije
• načinu obrade tla

O rasporedu sorti prema odnosima oplođenja treba posebno voditi računa, zato što je to jedan od osnovnih uslova uspješne proizvodnje nekih voćnih vrsta. Voćnjaci u kojima se oko ove stavke, prilikom podizanja nije vodilo računa, morali su se prekalemljivati sa sortama oprašivača, ili su se nakon izvjesnog perioda krčili.

Pri podizanju voćnjaka , ako se u njemu podižu autosterilne vrste, neophodan je izbor i raspored sorti prema odnosima oplođenja. To je jedan od osnovnih uslova rodnosti voćaka. Ukoliko je izražena samobesplodnost sorti, potrebno je da u svakom takvom voćnjaku bude zastupljeno najmanje po dvije do tri sorte. Samo u voćnjacima gdje su zastupljene samooplodne vrste može se u jednom zasadu održavati samo jedna sorta.

Rješenje se postiže izborom sorti i njihovim pravilnim rasporedom prema međusobnim odnosima sa oprašivačima. Treba saditi najmanji broj sorti, ali koje daju zadovoljavajuće prinose. Dvije do tri, pa i više sorti gaje se kao osnovne za proizvodnju plodova, a druge prvenstveno služe kao oprašivači, a istovremeno daju i plodove.

Gajenje većeg broja sorti u zasadu ima prednosti, ukoliko su voćnjaci u blizini većih potrošačkih centara, dobro je snalaženje na tržištu, jer se voće plasira u više navrata. Takođe, takvi voćnjaci imaju manje rizika, od onih sa manjim brojem zastupljenih sorti.

Homogeni zasadi su sa dobrim iskorištavanjem klimatskih uslova, lakšim izvođenjem mjera održavanja i njege, dobijaju se ujednačeniji plodovi i dr. Jednosortni voćnjaci važe samo za samooplodne sorte.

Trebalo bi da sorte oprašivači budu prilagođene uslovima sredine, da su diploidne, da imaju dobru klijavost polena, kako bi dobro vršile svoju funkciju i oplođavale glavne sorte. Važno je da cvjetaju istovremeno sa ostalim, zastupljenim sortama, kao i da im se period plodonošenja, dugovječnosti podudara sa glavnim sortama u zasadu.

Ako su sorte diploidne, mogu se gajiti najmanje dvije, koje međusobno vrše oplodnju. Ukoliko je jedna od glavnih sorti diploidna, mogu se gajiti po tri sorte, zato što diploidna sorta mora imati oprašivača, jer tu ulogu ne vrši triploidna sorta. Oprašivači mogu imati različit raspored u voćnjaku. Na primjer, moguća su tri do pet reda glavne sorte, a jedan do dva reda sorte oprašivača. Takođe, oprašivač može biti u svakom trećem redu zasada, svaka treća voćka. U špalirskim zasadima na svakih pet redova osnovne sorte, dolazi jedan do dva reda oprašivača.

Kod samobesplodnih sorti o rasporedu oprašivača treba posebno voditi računa. Ali i kod samooplodnih sorti pravilnim rasporedom oprašivača uticaće se na veću rodnost. Zato bi trebalo da u svakom četvrtom ili petom redu bude druga sorta.

Raspored sorti u voćnjaku bi trebalo vršiti prema podacima o odnosima oplođenja.