Zanimljivosti o uljanoj repici

Uljana repica je poznata u kulturi odavno. Antički Grci i Rimljani upotrebljavali su ulje iz njihovog sjemena kao gorivo za dobijanje svjetla.

One su porijeklom iz Starog svijeta – iz Azije i Europe, a njihovi praroditelji, iako nisu točno utvrđeni, nalaze se medu divljim biljkama iz roda Brassica; najverovatnije je da su hibridnog porijekla.

Prema japanskim istraživačima, kupusna uljana repica je hibridna forma između ogrštice (Brassica campestris L.) i vrste kupusa (Brassica oleracea L. et DC.). Međutim, ogrštica je postala od divlje ogrštice (Brassica campestris L.). Kupusna uljana repica je srodna sa korjenastom biljkom Brassica napus rapifera Metzg., a ogrštica sa repom ugarnjačom (Brassica rapa rapifera Metzg.).

Uljane repice, naročito kupusna uljana repica, najvažnije su biljke za proizvodnju ulja u srednjoj i zapadnoj Europi. Najveći proizvođač uljane repice u svijetu je Europska Unija, a pojedinačno Kina.

Repica se uzgaja radi sjemena koja sadrži od 40 do 49% ulja, i 18 do 25% bjelančevina. Ulja su polusušiva sa jodnim brojem 95-120, a upotrebljava se za ishranu kao rafinirano i u tehničke svrhe za proizvodnju boja, lakova, maziva, električnih ulja, biodizela, kao i za proizvodnju raznih sapuna i u industriji tekstila i kože.

Ranije su repice sadržavale do 50% eruka kiseline, koja je štetna za zdravlje a nema hranjivu vrijednost. Ta kiselina oštećuje sistem za krvotok ljudi i životinja i izaziva anemiju. Zato su mnoge zemlje svijeta zabranile upotrebu i promet životnih namirnica koje sadrže više od 5% eruka kiseline. Današnje sorte dobivene selekcijom imaju znatno manje ili minimalne količine eruka kiseline.

Uljane pogače i sačma kao nusproizvod ekstrakcije ulja, sadrže u prosjeku oko 23% probavljivih proteina i oko 8% sirove masti, 0.9% sirovih vlakana, 22% bedušičnih ekstraktivnih tvari (BEM) pa su odlična stočna hrana. Repica je bitan član u zelenom konvejeru, jer daje najraniju proljetnu i najkasniju jesensku zelenu stočnu hranu. Korisna je medonosna biljka jer daje oko 50 kg/ha meda.

Ona ima veliki agrotehnički značaj jer rano napušta zemljište pa omogućava pravovremenu i kvalitetnu obradu za sljedeći usjev, kao i za sjetvu postrnih usjeva čime se dobije dvije žetve godišnje.