Uloga dušika, fosfora i kalija u ratarstvu

U poljoprivrednoj proizvodnji osobito su važna makrohraniva dušik, fosfor i kalij jer ovisno o njihovim zalihama u tlu, nadomještamo ih gnojidbom, kako bi biljke imale ujednačen rast i razvoj te optimalne prinose.

Dušik (N)

Utječe na prinos biljaka i upravo zato se u ishrani bilja najviše pažnje posvećuje ovom elementu.
Osnovni izvori dušika u pristupačnom obliku za biljke u tlu su:

• organske tvari tla – humus

• preuzimanje iz zraka elementarnog dušika putem leguminoza

• primjena organskih i mineralnih gnojiva

Potrebe biljaka za dušikom u poljoprivredi mogu se nadomjestiti upotrebom mineralnih gnojiva. U dušičnim mine-ralnim gnojivima, dušik je u amidnom (UREA), amonijsko nitratnom (AN i KAN) i sva tri oblika amidni, amonijski i nitratni (UAN). UREA u tlu djelovanjem ureaze brzo prelazi u amonijak, koji biljke lakše usvajaju. Neke biljke usvajaju i amidni oblik dušika (CO(NH)2). Dušik ulazi u sastav mnogih spojeva važnih za životne procese biljaka, kao što su: proteini, nukleinske kiseline, nukleotidi, klorofil i drugi spojevi.

Uslijed velike pokretljivosti i sposobnosti premještanja u tlu i biljci treba ga u tlo unositi više puta tijekom vegetacije. U jesen se unose ograničene količine ovisno o tipu tla i količini biljnih ostataka. Obično je to 50-60 kg/ha i on služi za bržu mineralizaciju biljnih ostataka u tlu. Najveći dio dušika se unosi u tlo u vrijeme sjetve kako bi biljke u vrijeme dok je korjenov sustav slabo razvijen bile dobro ishranjene. U prihrani biljaka tijekom vegetacije daje se preostali dio dušika i to u dvije forme, u krutom ili tekućem obliku.

Primjenom dušika u više navrata kroz vegetaciju biljaka bitno se smanjuju gu-bici ispiranjem ili hlapljenjem, jer biljke veći dio usvoje. Dušik utječe na otpornost biljaka na visoke i niske tempe-rature te bolesti. Uslijed nedostatka dušika list biljaka je kraći, uži i blijedozelen zbog manjeg sadržaja klorofila, same biljke brže stare i prinos je smanjen. Biljke obilno ishranjene dušikom imaju intenzivan porast vegetativnih organa i modrozelenu boju lišća. Samo primjenom velikih količina dušika iznad potrebnih, opada prinos biljaka i može doći do ispiranja nitrata te onečišćenja podzemnih voda na laganim i propusnim tlima.

Fosfor (P2O5)

Fosfor utječe na važne životne procese u biljkama, u prometu i skladištenju energije, boljem korištenje vode, u diobi stanica i prenošenju nasljednih osobina, te ulazi u sastav fitina, nukleinskih kiselina, koenzima i drugih spo-jeva. Fosfor se u tlu, i u mineralnim gnojivima, nalazi u vodotopivom obliku biljkama lako pristupačnom ili u citrat-notopivom obliku koji je biljkama teže pristupačan.

U startnoj gnojidbi biljaka daje se prednost vodotopivu obliku fosfora. Usvajanje fosfora od strane biljke veće je u najranijim fazama rasta i razvoja, i u vrijeme stvaranja gene-rativnih organa. Pristupačnost fosfora ovisi o pH reakciji u tlu, vlazi i temperaturi tla. U kiselim, hladnim, teškim i zbijenim tlima dolazi do vezanja fosfora u ne topive oblike, pa time nije pristupačan za biljke. Teška kisela tla tre-ba stoga kalcizirati kako bi nastali vodotopivi spojevi fosfora i biljkama bili pristupačni.

Nedostatak fosfora izražen je slabijim rastom biljaka, slabije je razvijen korijenov sustav, cvatnja i zrioba biljaka kasni. Simptomi nedostatka zapažaju se prvo kao tamnozelena boja lišća uz crvenkastu nijansu. Veće količine fosfora ubrzavaju metabolizam, što uzrokuje kraću vegetaciju, prijevremenu cvatnju i starenje biljaka, a samim tim skraćuje se period tvorbe plodova ili nalijevanja zrna.

Kalij (K2O)

Neke biljke sadrže više kalija od ostalih i ubrajaju se u grupu kalijevih biljaka, kao što su špinat, šećerna repa, krumpir, lucerna, duhan, suncokret, heljda. Kalij u biljci ima značajnu ulogu u aktivaciji enzima i regulaciji propus-nosti staničnih membrana. Biljke dobro opskrbljene kalijem otporne su na posljedice suše i bolesti.

Uslijed nedostatka kalija usporen je rast biljaka. Prvi simptomi nedostatka zapažaju se na mlađem lišću koji su manji, normalne ili tamnije boje. Na starijem lišću naknadno su vidljive rubne nekroze, list se često savija prema dolje i cijela biljka poprima uvenuo izgled. Do nedostatka kalija dolazi na lakim, pjeskovitim tlima, zatim teškim glinastim tlima s izraženom mogućnošću fiksacije kalija i u tlima sa viškom kalcija i magnezija. Prinosom biljke iznesu velike količine kalija pa je neophodno redovitom gnojidbom PK ili NPK mineralnim gnojivima, ili nekim od kalijevih soli poput kalijevog klorida ili kalijeva sulfata, nadomjestiti ovo hranjivo. Suvišak kalija rijetko se javlja na poljoprivrednim površinama, a moguć je na zaslanjenom tlu.