Prihrana ozimih usjeva

Prihrana je obavezna agrotehnička mjera kojom se značajno povećava prinos zasijanih kultura, ali i njihova kakvoća. Poznato je da ozime žitarice imaju dugačku vegetaciju i specifičan biološki razvoj, pa im je u određenim fazama rasta i razvoja potrebno osigurati lako pristupačno hranjivo u blizini korjenovog sustava kako bi se rast mogao nesmetano odvijati.

Prihranom se u pravilu biljkama osigurava potrebna količina dušika. Gnojidbu dušikom treba prilagoditi vremenskim prilikama kako bi se postigla njegova što veća iskoristivost. Vrijeme primjene dušičnih gnojiva treba uskladiti i s vremenom usvajanja hranjiva. Potrebe ozimih žitarica za dušikom u jesen su relativno male, a znatno se povećavaju u proljeće, naročito nešto prije izduženja stabljike (početak vlatanja). Stoga se ne preporučuje primijeniti više od 20 – 40 kg/ha dušika do sjetve.

Preostalu potrebnu količinu dušika za pojedine ozime žitarice treba primijeniti prihranom. Prihranu u našim agrotehničkim uvjetima najprikladnije je obavljati višekratno jer višekratna primjena pruža šansu da se podese količine dušika s obzirom na klimatske, ekonomske i ekološke prilike. U praksi se najčešće provode dvije prihrane za većinu ozimih usjeva osim za pšenicu kod koje je česta i treća prihrana, koja utječe na kvalitetu. Prihrana mora biti usklađena s ukupnom gnojidbom žitarica. To znači da se treba poznavati tip tla, sadržaj humusa, potrebna količina dušika za pojedinu sortu, genetski potencijal sorte te klimatske prilike.

Prvu prihranu treba obaviti u proljeće čim se osjeti da dolaze aktivne temperature koje omogućuju usvajanje dušika. To su dnevne temperature zraka oko 10ºC, a tlo dovoljno prosušeno da se može proći strojevima. Ozime usjeve kod kojih nije obavljena adekvatna jesenska gnojidba NPK formulacijama valja prihraniti s NPK 20-10-10 ili NPK 15-15-15 u količini 200 kg/ha. Na taj način će usjevi dobiti dušik potreban za ovu fazu razvoja te fosfor i kalij.

Zbog slabo razvijenog korijena, koji se nalazi plitko, ozimim usjevima dobro će doći manja količina fosfora i kalija. One ozime usjeve koji su posijani u sjeverozapadnim dijelovima zemlje gdje je ipak bilo malo više oborina tijekom jeseni i zime, te tamo gdje je obavljena pravilna osnovna i predsjetvena gnojidba biti će dovoljno prihraniti dušičnim gnojivima. Prednost imaju gnojiva koja sadrže dušik u lako pristupačnom obliku kao što je KAN koji sadrži 50% dušika u nitratnom, a 50% u amonijskom obliku. Dovoljna količina KAN-a u prvoj prihrani je 150 – 200 kg/ha. Za prvu prihranu možemo koristiti dušičnu otopinu UAN i to u količini 80 – 100 l/ha. Prva prihrana je vrlo bitna jer upravo ona najviše utiče na visinu prinosa.

Drugu prihranu treba obaviti 25 – 35 dana nakon prve. Tada se koristi 100-150 kg/ha KAN-a ili 80-100 kg/ha UREE. Osim navedenog druga prihrana se može vezati uz zaštitu usjeva od bolesti i štetnika te se mogu koristiti tekuća gnojiva kao što je UAN u količini 100 l/ha ili 200 l/ha 20% – tne otopina UREE. Tako se u jednom prohodu obavi i prihrana i zaštita usjeva.

Treća prihrana koristi se samo kod pšenice. Ova prihrana utiče na kvalitetu pšenice dok na povećanje prinosa nema značajnijeg utjecaja. Treća prihrana se obavlja u početku klasanja, a ova bi se prihrana trebala obavljati folijarno jer u ovoj fazi ima puno zelene mase, a hranjiva data preko lista biljka može odmah koristiti. Kruta mineralna gnojiva primijenjena u fazi klasanja rijetko mogu dati dobre rezultate jer njima treba vremena da se otope i unesu u tlo. Posljednjih godina smo svjedoci suše u tom periodu godine, a to znači da se gnojiva neće aktivirati niti će ih biljke moći iskoristiti. Ovu prihranu trebalo bi obaviti sa 100 l/ha 20% otopine UREE.