Sjetva kukuruza

Osnovna obrada tla ovisi o pretkulturi. Osnovno oranje treba izvesti u jesenskom razdoblju na dubinu 25-30 cm, a zajedno s oranjem treba obaviti i osnovnu gnojidbu.

Oranje je potrebno da se, osim na lakim pjeskovitim tlima i na vrlo nagnutim terenima gdje prijeti opasnost od erozije tla, obavi u jesen, jer se na taj nacin postiže dovoljno rastresit sloj za razvoj korijena te se smanjuje zakorovljenost. Također, oranjem na jesen povećava se količina akumulirane vode koju kukuruz koristi u ljetnom razdoblju kad mu je najpotrebnija za razvoj klipa i zrna. Najpovoljnije vrijeme obrade je kada je zemljište umjereno vlažno i ne ljepi se. Poslije oranja je potrebno izvršiti pripremu, u cilju očuvanja vlage.

Na proljeće, pred sjetvu, treba uraditi dobru pripremu zemljišta. Proljetna priprema smanjuje i količinu korova. Priprema zemlje za sjetvu trebala bi osigurati zrnu kukuruza tvrdu posteljicu, kako bi dodir s vlagom bio dobar i stalan, i rahli pokrov kako bi nicanje bilo lako i brzo. To se može postići na način da se po jesensko-zimskom oranju, a po isteku zime «zatvori brazda teškom drljačom te se na taj nacin zemlja poravna, a u isto vrijeme tako se spriječava gubitak akumulirane zimske vode iz zemlje. Nakon toga prije sjetve zemlja se pripremi za sjetvu sa jednim ili sa dva prohoda drljače ili sjetvospremačem na dubinu na koju će se kasnije sijati.

Vrlo često naši poljoprivrednici za pripremu koriste tanjuraču koja ima dobrih, ali više loših strana. Tanjurača može vrlo dobro usitniti zemlju i unijeti gnojivo na dubinu od 7-15 cm ali samo onda ako se ne radi o vrlo laganom pjeskovitom tlu i ako je stanje vlažnosti tla povoljno. Najčešće greške koje se ovdje događaju su pripremanje lakih tala na veliku dubinu i pripremanje tla kod neodgovarajuće vlažnosti zemlje.

Priprema lakih zemljišta tanjuračom je obično preduboka, čak i više od 15 cm tako da zrno koje se posije na 5-7 cm nema dobar dodir sa posteljicom, te nema dovoljno vlage za početak klijanja i nicanja. Priprema srednje teških i teških zemljišta tanjuračom kod prevelike vlažnosti dovodi do prevelikog zbijanja zemljišta, (pogotovo ako se tanjura nekoliko puta u želji da se postigne povoljan sjetveni sloj) tako da je obično donji sloj toliko nabijen da je tvrđi nego što je bio prije oranja. U ovom slucaju sjeme ostaje vrlo plitko bez dobrog dodira sa vlagom.

Vrlo često, zemlja se previše usitni. Kad se previše razbije grudasta struktura tla, poveća se udio čestica praha u sjetvenom sloju te nakon kiše obvezno dolazi do pojave pokorice, koju klica ne može probiti, te se obično (ako se pokorica ne razbije na vrijeme) mora presijavati.
Obavezno je napraviti analizu tla, radi odabira pravilne gnojidbe, što u krajnjoj liniji štedi i novac.

Staro je ratarsko pravilo: kukuruz treba sijati tako da zrno legne na tvrdu postelju, a da ima rahli pokrivač. Kukuruz se sije sijačicama (mehaničkim ili pneumatskim) na razmak između redova 70 cm. Taj razmak može biti i veći, ali ga nije dobro povećavati, jer se kukuruz sije u velikim gustoćama sklopa, pa što se više povećava razmak između redova za isti sklop smanjuje se razmak između biljaka u redu. Ovo povećava konkurenciju biljaka i smanjuje optimalno korištenje vegetacijskog prostora.