Žuta hrđa pšenice

1344

U usjevima ozime pšenice posljednjih godina zabilježeni su neuobičajeno jaki napadi žute hrđe pšenice.

Tijekom obilaska polja zasijanih ozimom pšenicom poglavito u Podravini, ali i u drugim proizvodnim područjima, 2014. godine, zamijećena je ova bolest, Čiji je uzročnik gljivica Puccima striiformis f.sp. tritici. Iako se sve do nedavno smatralo da, za razliku od drugih hrđa pšenice, P. sriiformis nema alternativne domaćine, već se cijeli životni ciklus odvija samo na pšenici, novijim je istraživanjima potvrđeno da su to neke vrste žutike {Berberis spp.).

Ipak, taj parazit najčešće prezimi u listovima samonikle ili posijane ozime pšenice, a rano u proljeće na takvom lišću formiraju se nakupine spora, tzv. uredosomsi, prepuni uredospora, koje kiša i vjetar brzo prenose na nezaražene biljke u usjevu, ali i na nezaražena područja desecima kilometara (vjetar) od izvora infekcije.

Štete na osjetljiim sortama mogu biti drastične (i do 100%), jer, osim što uništava list pšenice, u povoljnim uvjetima napada i klas, pa čak i zrno u formiranju. Ova je bolest slabije poznata u Hrvatskoj jer se najčešće samo sporadično javlja u usjevima i ne izaziva značajne štete. U proljeće 2014.g dogodio se nezapamćeni napad na pšenici, od Podravine do Vukovarsko-srijemske županije. Dosta oborina, puno rose i prilično blaga zima zasigurno su bili jedan od uzroka masovnog širenja bolesti, no slični vremenski uvjeti javljali su se i u prošlim godinama kada nije bilo ovakve zaraze, zato je teoretski moguće da je posrijedi pojava nove rase P. sriiformis na koju su naše sorte pšenice puno osjetljivije. Ako je to slučaj, za očekivati je da ćemo u sljedećim sličnim godinama imati još jače zaraze.

Treba napomenuti da su jakim napadom žute hrđe najprije bile zahvaćene županije uz sjevernu granicu Hrvatske, tako su npr. polja s osjetljivim sortama pšenice u Koprivničko-križevačkoj županiji već početkom travnja bila totalno zaražena, a u Zagrebačkoj su se prvi simptomi tek počeli javljati. Iz toga se može zaključiti da su izvori ovako jake infekcije najvjerojatnije bili negdje u susjednim zemljama, poput Mađarske. I u ostatku Europe je tijekom 2014. zabilježen neuobičajeno jak napad P. sriiformis. Štoviše, prema najnovijim izvješćima (GRRC), od 2011. godine, kad je prvi put registrirana nova tzv. ,,Warior“ rasa, ta se rasa proširila po većini zemalja EU.

Prohladno vrijeme (do 15°C) s puno rose i vlage optimalno je za razvoj žute hrđe, a razdoblja suhog vremena s temperaturama iznad 20 °C zaustavljaju razvoj bolesti. Simptomi, u obliku žuto-narančastih pruga uzduž nervature lista, ispunjenih masom uredospora, javljaju se tjedan do dva nakon ostvarenja infekcije.

Postoje otporne sorte pšenice na kojima se simptomi uopće ne javljaju ili se vide u obliku sitnih nekrotičnih pjega ili pruga (hipersenzitivna reakcija biljke). Suzbijanje žute luđe na takvim sortama nije potrebno. Za razliku od njih, osjetljive sorte obavezno se mora zaštititi fungicidom i to najbolje odmah na početku pojave bolesti.

U toj fazi većina fungicida može dobro zaštititi pšenicu, najčešće se koriste kombinacije djelatnih tvari iz skupine tnazola i strobilurma. U slučaju kada se žuta hrđa već jako raširila u usjevu suzbijanje je vrlo problematično, tada se trebaju koristiti isključivo sistemične djelatne tvari (triazoli i njihove kombinacije).

U godinama kad se tijekom zime ostvari zaraza pšenice žutom luđom, a nakon toga uslijedi prohladno i vlažno proljeće, s puno oborina, za uspješno suzbijanje na osjetljivim sortama potrebno je obaviti dva ili više tretiranja fungicidom.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.