Jesensko oranje i gnojidba

Jari usjevi siju se ili sade nakon zime, u pretproljeće (jare žitarice) i proljeće (okopavine), a ubiru ljeti ili u jesen. Prilikom planiranja proizvodnje važna je zadaća pripremiti tlo i stvoriti povoljne uvjete za rast i razvoj do optimalnog roka sjetve ili sadnje jarih kultura. Jesensko oranje značajna je mjera dobivanja visokih prinosa jarih usjeva, i osim u opravdanim izuzecima, ne može se nadomjestiti proljetnim oranjem.

Najvažnije prednosti jesenskog oranja su nakupljanje vode u hladnijem i vlažnijem jesensko-zimskom razdoblju i njeno skladištenje za potrebe biljaka u toplijem dijelu godine, koje je uglavnom i sušnije. Pri dubokom jesenskom oranju okreće se veća masa tla, koja biva izložena utjecaju atmosferilija. Na taj se način biljna hraniva koja su isprana u dublje slojeve tla vraćaju u površinski sloj, u kojem se ponovno aktiviraju procesom oksidacije. Pod utjecajem niskih zimskih temperatura uništavaju se štetnici i sjeme korova u tlu, a svakako je važan i utjecaj niskih temperatura na izorano tlo zbog ugorenosti izazvane mrazom čime se dobiva mrvičasta struktura koja omogućuje jeftinu, učinkovitu i kvalitetnu površinsku priprema tla za sjetvu.

Duboko oranje prije pojave mrazeva, ali djelomično i u vrijeme njihova trajanja trebalo bi biti završeno prije početka zamrzavanja tla, a to posebice vrijedi za teška tla. Ključnu ulogu za stvaranje stabilnih i visokih prinosa jarih kultura ima dubina obrade. Za okopavine je nužno oranje na punu dubinu dok se za jare žitarice dubina može i smanjiti. Dubokom oranju svakako treba prethoditi organska i mineralna gnojidba. Jedna i druga imaju ulogu gnojidbe na zalihu. Gnojidba na zalihu odnosi se na primjenu povećanih količina fosfora i kalija čija je uloga da se ova dva teško pokretna hraniva rasporede kroz sloj tla u kojem će se razviti najveća masa korijena. Fosfor je hranivo koje sudjeluje u metabolizmu energije ugljikohidrata i dušičnih spojeva. Isto tako je i sastavni dio DNK i ima nezamjenjivu ulogu u diobi stanica i prenošenju nasljednih osobina, a ulazi u sastav mnogih organskih spojeva. U tlu i mineralnim gnojivima nalazi se u vodotopivom i citratnotopivom obliku koji biljke lako usvajaju. Pristupačnost fosfora za biljku ovisi o pH reakciji, vlazi i temperaturi tla. U kiselim, hladnim, teškim i zbijenim tlima dolazi do vezanja fosfora u netopive oblike te se u takvim tlima obavlja kalcizacija kako bi se potaklo oslobađanje ovog hraniva i povećala njegova iskoristivost.

Kalij u ishrani poljoprivrednih kultura ima značajnu ulogu u aktivaciji enzima i regulaciji propusnosti staničnih membrana, a omogućuje i bržu sintezu rezervnih tvari kao što su škrob, šećeri, lipidi i proteini, i time poboljšava kvalitetu uz povećanje prinosa. Neke okopavine, kao što su šećerna repa, krumpir i suncokret zahtijevaju više kalija od ostalih kultura i ubrajaju se u grupu kaliofilnih biljaka. Biljke dobro opskrbljene kalijem otporne su na posljedice suše i bolesti. Za postizanje visokog i stabilnog prinosa potrebno je osigurati dovoljnu količinu fosfora i kalija kroz gnojidbu na zalihu čiju primjenu trenutni vremenski uvjeti omogućuju. Jedno od mineralnih gnojiva pogodno za gnojidbu u ovom periodu je NPK 7-20-30.

NPK 7-20-30 je kompleksno mineralno gnojivo koje sadrži sva tri glavna hraniva, dušik (N), fosfor (P2O5) i kalij (K2O). Dušik je u amonijskom obliku, fosfor je citratno i vodotopiv, a kalij vodotopiv. Proizvodi se u obliku granula pri čemu se u svakoj granuli nalaze hraniva u omjeru koji je deklariran (7% dušika – 20% fosfora – 30% kalija). Ova formulacija namijenjena je za gnojidbu svih poljoprivrednih kultura, a naročito onih koje za svoj rast i razvoj trebaju veću količinu kalija, kao što su kukuruz, suncokret, šećerna repa, krumpir. Može se primijeniti na svim tipovima tala, a posebno je dobrodošla na tlima siromašno opskrbljenim kalijem. Potrebna količina NPK 7-20-30 određuje se na temelju zahtjeva za hranivima kulture koja se planira proizvoditi, te raspoloživog sadržaja hraniva u tlu.