Zrnati šćir

Kad se spomene ime roda Amaranthus, u koji ova žitarica spada, kod nas se odmah pomisli na Amaronthus retroflexus, vrlo dobro poznati korov na našim oranicama.

Međutim, rod Amaranthus obuhvaća oko 60 vrsta, među kojima se nalaze i one koje se mogu koristiti za ljudsku prehranu. Još su Asteci i Inke prije 5000-7000 godina uzgajali Amaranthus vrste za proizvodnju zrna.

Posebnu pažnju treba obratiti na gnojidbu šćira. Prevelika količina dušika negativno utječe na žetvu šćira koji naraste prekomjerno visoko, a pritom se povećava polijeganje i odlaže zrioba. U našim uvjetima, na tlo dobro opskrbljeno dušikom, gnojidba dušičnim gnojivima nije utjecala na povećanje prinosa. Stoga se na takvim tlima može razmišljati o organskom uzgoju šćira, odnosno o uzgoju šćira bez gnojidbe.

Za suzbijanje korova u usjevu Amaranthusa nema registriranih herbicida, pa se kontrola korova provodi kultivacijom ili ručnim okopavanjem. U početku šćir sporo raste. Međutim, kad dostigne visinu od 30 cm počinje brzi porast te zagušuje korove.

Optimalni rok za sjetvu šćira u našim uvjetima je prvo desetodnevlje svibnja. Vrijeme do sjetve Amaranthusa treba iskoristiti za mehaničko suzbijanje izniklih proljetnih korova kultivacijom. U proizvodnji zrnatog šćira postoji nekoliko problema. U našoj državi na sortnoj listi nema nijedne sorte zrnatog šćira. Drugi problem je mehanizirana žetva.

Žetva kombajnom moguća je u godinama kad tijekom rujna nema oborina i kad se biljke mogu dobro osušiti. U našim klimatskim uvjetima čekanje mraza kao mogućnost za sušenje usjeva nema opravdanja, s obzirom na to da u većini godina nastupa kasno (u drugoj polovici listopada), tako bi se u tom slučaju znatno smanjio prinos, zbog osipanja sjemena. Mehanizirana žetva neće biti moguća ni ako je sklop nedovoljan, jer će u tom slučaju stabljika biti debela a cvat velika pa se teško suši.

Nakon žetve zrno se mora sušiti do vlage od najviše 12 %. Prinos Amaranthusa je dosta varijabilan i ovisi o sorti, a posebice o količini oborina tijekom vegetacije. Prinosi se kreću od 800 do 1500 kg/ ha u SAD-u, u Peruu od 2000 do 5000 kg/ha, a u našim istraživanjima postignuti su prinosi zrna od 630 do 2410 kg/ha, ovisno o sorti, gustoći sklopa i klimatskim uvjetima tijekom vegetacije.