Doze dušika treba prilagoditi vrsti ozime žitarice i stanju usjeva

Normalno razvijeni usjevi ozimih žitarica nalaze se u fenofazi busanja s nekoliko razvijenih izboja u busu. Usjevi ozimih strnih žitarica počinju rasti i razvijati se kad temperature zraka počnu rasti iznad 5°C. Vrijeme za prvu prihranu ozimih žitarica je kad se temperature zraka ustale na oko 10°C, piše Savjetodavna služba.

Doze dušičnih gnojiva koje će se primijeniti u prvoj prihrani i dinamika prihrane najviše ovise o stanju usjeva. Neki su usjevi iz zimskog razdoblja mirovanja „izašli“ u dobroj kondiciji i sada se nalaze u fazi busanja. Nasuprot tome, neki su usjevi pretrpjeli značajna oštećenja uslijed pojave dugotrajne golomrazice tijekom nicanja i ukorijenjavanja. Posljedica golomrazica je pojava sriježi (trganje korijena i oštećenje čvora busanja). Takve usjeve koji su izvučeni iz tla uslijed temperaturnih kolebanja i pojave golomrazice trebalo je povaljati pri optimalnoj vlazi tla, a prije prve prihrane. Vrijeme sjetve ima veliku ulogu u otpornosti prema niskim temperaturama tijekom zime, a naročito kod pojave golomrazica. Golomrazice i temperaturna kolebanja bolje podnose usjevi dobre kondicije, posijani kvalitetno, na preporučenu dubinu sjetve i preporučeni sklop u dobro pripremljeno tlo za sjetvu. No, dio je usjeva prošle jeseni posijano u zakašnjelom roku sjetve, u loše pripremljeno tlo ili suviše plitko. Takvi su usjevi iz zimskog razdoblja „izašli“ slabo razvijeni i loše ukorijenjeni. Temperaturna kolebanja ostavila su traga i na mladim biljkama. Slabo razvijene biljčice koje su bile izložene stresnim okolišnim uvjetima jače su stradale u odnosu na biljke koje su dobro razvijene. Na većini ozimih usjeva izostao je pozitivan učinak „snježnog pokrivača“. Snijega je tijekom ove zime bilo relativno malo i uglavnom se kratko zadržavao na usjevima.

Ozima pšenica

Prva prihrana ozime pšenice trebala bi se obaviti u fazi razvijena tri do četiri lista jer je pojavom četvrtog lista već zametnut klas i određen konačan broj klasića. Količina čistog dušika u prvoj prihrani ne smije prelaziti 55 kg/ha radi opasnosti od polijeganja. Potrebno je uzeti u obzir potrebe različitih sorata, jer razlikujemo tzv. „ekonomične sorte“ i sorte koje imaju sposobnost jakog busanja i trebaju punu dozu dušika u prvoj prihrani. Prva prihrana utječe na boju usjeva i intenzivniju fotosintezu, na formiranje vlati, odnosno broj vlati/m² i brži rast biljaka u vlatanju. Provodi se na samom početku kretanja proljetne vegetacije u količini 40 – 55 kg N/ha, ovisno o kondiciji usjeva, roku sjetve, odabranoj sorti i agrookolišnim uvjetima. Dakle, količina KAN-a za prvu prihranu kreće se u rasponu od 150 pa do 200 kg/ha. Treba voditi računa o tome da slabo razvijene biljčice imaju i slabo razvijen korijenov sustav koji nije u mogućnosti usvojiti punu dozu dušika. Zato je racionalnije planiranu količinu dušičnog gnojiva primijeniti višekratno, u podijeljenim količinama. Takva će prihrana biti ekonomičnija (biljka će iskoristiti primijenjeni dušik) i ekološki prihvatljivija (manje će dušika biti isprano u okoliš).

Ozimi ječam

Usjevi ječma sijani u ranim rokovima prošle jeseni iz zime su izašli u fazi punog busanja. Pojedini usjevi ječma već sada imaju izgled „gladnog usjeva“ i lako se mogu uočiti među zelenim usjevima pšenice. Žućenje ozimog ječma uglavnom je posljedica djelovanja nekoliko čimbenika:

• veća količina oborina tijekom jesenskog i zimskog razdoblja (ispiranje hraniva iz zone korijena i previše vlage u tlu)
• nedostatak dušika
• kiselo tlo

Nakon prve prihrane, takvi usjevi će se oporaviti u kratkom razdoblju. Kod prihrane ozimog ječma treba voditi računa o tome da je ječam daleko osjetljiviji na polijeganje u odnosu na pšenicu. Stoga se ječam u prvoj prihrani ne preporuča prihraniti s više od 40-50 kg/ha čistog dušika (npr. 150-180 kg/ha KAN-a). Postoje značajne razlike među sortama ječma u odnosu prema potrebama za dušikom, a to ovisi o namjeni proizvodnje (pivarski ili stočni). Kod ječma je važno ne zakasniti s prvom prihranom jer ječam ima kratak period proljetnog nabusavanja (povećanje broja vlati). Pravodobna prihrana posebice je važna kod pivarskog i kod hibridnog ječma.

Ozima pšenoraž (tritikale)

Od ukupno potrebne količine dušičnog gnojiva, 1/3 količine trebalo je primijeniti u osnovnoj i predsjetvenoj gnojidbi. Preostalu količinu, 2/3 dušika treba primijeniti kroz prihranu. Količina i raspored potrebnog dušika u prihrani ovisi o plodnosti tla, očekivanom prinosu, izabranoj sorti i namjeni proizvodnje (za zrno ili za biomasu). Moderne sorte visokog potencijala rodnosti i čvrste stabljike, preporuča se prihraniti odmah na početku „kretanja vegetacije“ sa 150 kg/ha KAN-a.

Ozima zob

U odnosu na ostale strne žitarice, zob ima bolju sposobnost usvajanja hraniva. Zato se može uzgajati i na siromašnim i kiselim tlima. Zob dobro koristi teže topiva hraniva iz tla. Istovremeno, na optimalnu gnojidbu reagira povećanjem prinosa. Za ozimu zob ukupnu količinu potrebnog fosfora (P2O5) i kalija (K2O) te 1/3 dušika (N) treba primijeniti u vrijeme osnovne i predsjetvene obrade tla, a ostatak dušika u proljeće. Dušik dodan prije sjetve povoljno djeluje na početni rast i busanje zobi. Na prosječno plodnom tlu potrebe ozime zobi na hranivima su: 80-100 kg N/ha, 60-80 kg P2O5/ha i 70-110 kg K2O/ha. Ozima zob se većinom prihranjuje samo jednom, u vrijeme busanja, ovisno o plodnosti tla i stanju usjeva s oko 150 kg/ha KAN-a.