Gnojidba je najvažnija agrotehnička mjera osiguranja visokih i stabilnih prinosa uzgajanih kultura. Sve rodnije sorte i hibridi poljoprivrednog bilja traže povećane količine biljnih hranjiva da bi mogli iskoristiti svoj genetski potencijal i dati visoke i kvalitetne prinose.
Osim toga moraju biti zadovoljeni svi ostali uvjeti dobre poljoprivredne proizvodnje. Fizičke i kemijske osobina tla na kojem se uzgaja, temelj su pravilne preporuke gnojidbe jer će o tome ovisiti usvajanje pojedinih biljnih hranjiva od strane biljke. Osim osobina tla vrlo su važni ekološki uvjeti područja jer količina oborina uvjetuje moguća ispiranja u područjima s većom količinom i na pjeskovitijim tlima. Takva područja traže drugačiji raspored gnojidbe.
U sušnim područjima može tijekom rasta i razvoja kultura doći do prestanka usvajanja hranjiva iz tla jer se ona mogu usvajati samo iz otopine tla. Brojnim istraživanjima koja se provode više od sto godina dokazuje se opravdanost primjene mineralnih gnojiva. Cilj im je utvrđivanje eventualne opasnosti za okoliš prilikom primjene u biljnoj proizvodnji. Posebna pažnja posvećuje se istraživanjima mogućeg negativnog utjecaja dušika, fosfora i teških metala iz mineralnih gnojiva. Mineralna gnojiva često se pogrešno nazivaju “umjetna”. Taj izraz nije ispravan jer se ona dobivaju preradom prirodnih sirovina u tvornicama na način da se biljna hranjiva iz teško pristupačnih i nepristupačnih oblika kakvi su u prirodi, prevode u biljkama pristupačne oblike visoke koncentracije hranjiva.
Ti se oblici hranjiva ne razlikuju od onih koje biljka usvaja iz prirode ili od pristupačnih biljnih hranjiva iz tla i organskih gnojiva i biljke ih potpuno jednako usvajaju. Primjenom mineralnih gnojiva omogućuje se bolji rast i razvoj biljaka. Time se biljkama povećava asimilacijska površina što omogućava veće korištenje sunčeve energije. Povećanjem asimilacije oslobađaju se veće količine kisika koje vežu veće količine ugljičnog dioksida iz atmosfere i time smanjuju efekt staklenika. Samo nepravilna primjena mineralnih gnojiva može eventualno uzrokovati zagađenje okoliša.
Zadatak čovjeka je sačuvati tlo od zagađenja i proizvesti zdravstveno ispravnu hranu. Sadržaj biljnih hranjiva u tlu je različit, pa je stoga potrebno, napraviti analizu tla na osnovna biljna hranjiva: dušik(N), fosfor(P2O5) i kalij (K2O), pH vrijednost i sadržaj humusa. Prema sadržaju hranjiva u tlu i zahtjevima kulture za određeni prinos lakše se određuje količina potrebnih gnojiva za ostvarenje visokih prinosa.
Pri određivanju količine hranjiva treba uzeti u obzir i to da u najboljim uvjetima u tlu biljke mogu usvojiti do 80% dušika, 40% fosfora, 60% kalija i 40% magnezija. Važnost poznavanja pH vrijednosti ili kiselosti tla je u tome što nepovoljna pH vrijednost može izazvati blokiranje hranjiva u tlu i biljke ih ne mogu usvojiti.