Plavec žuti

267

Ova se sorta dugo smatrala starom autohtonom sortom Hrvatske i Slovenije. Prvi spomeni ove sorte pod imenom Plavec gelber javljaju se sredinom 19. stoljeća, pa tako Trummer (1854) pronalazi ovu sortu u uzgoju na području središnje i istočne Hrvatske, a slično spominju i drugi autori toga vremena (Farkaš-Vukotinovic, 1858, Stražimir, 1876).

Sredinom 20. stoljeća sorta je i dalje značajno prisutna na području sjeverozapadne Hrvatske i Turković (1953) navodi kako je ukupno sedma po zastupljenosti na tom području. Mirošević (2003) također navodi kako je riječ o staroj autohtonoj sorti podrijetlom iz Hrvatske.

U posljednje je vrijeme nakon šire primjene genetičkih markera u identifikaciji sorata vinove loze utvrđeno kako je Plavec žuti isto što i sorta Plavay za koju se smatra kako je podrijetlom iz Moldavije, tako da je sorta vjerojatno stigla na naše područje iz tih predjela. Unatoč tome što je u europskoj bazi sorata vinove loze (www.vivc.de) navedeno kako je jedan od sinonima ove sorte i Plavai koja se nalazi u francuskoj kolekciji „Vasal“, ove sorte nisu iste, tj. nije riječ o sinonimima, pa tako i roditeljstvo koje je utvrđeno za sortu Plavai nije točno u slucaju sorte Plavec žuti, tj. Plavay.

Ova sorta na temelju SSR profila pokazuje da je u bliskoj srodnosti (najvjerojatnije roditelj-potomak) sa sortom Belina starohrvatska (tj. Heunisch weiss ili Gouais blanc).

Sorta se u Hrvatskoj trenutno, prema službenim podacima, uzgaja na 14,33 ha, i to uglavnom na području sjeverozapadne Hrvatske, posebice na području Plešivice. Osim u Hrvatskoj, sorta se uzgaja i u Sloveniji, i to najviše na Bizeljskom podrucju. Na području Moldavije (odakle sorta najvjerojatnije potječe) ova se sorta danas više ne uzgaja u značajnijoj mjeri.

Vrh mladice je otvoren i slabo dlakav, s vrlo slabim rubnim antocijanskim obojenjem dlačica. Boja lica mladog lista je žutobrončana. Odrasli list je okruglog oblika i najcešće trodijelan, s otvorenim sinusom peteljke u obliku slova U. Gornji lateralni sinusi na listu također su zatvoreni ili preklopljeni. List je na naličju između glavnih žila slabo dlakav, s rijetkim čekinjastim dlačicama na žilama. Glavne žile na licu lista potpuno su zelene, dok je peteljka lista najcešće u potpunosti crvena.

Cvijet je morfološki i funkcionalno hermafroditan. Grozd je srednje dugačak, srednje zbijen i cilindrično-konusnog oblika. Bobice su zelenožute boje i okrugle, s dosta bogatim maškom na površini kožice. Meso je mekano i bez specifične sortne arome.

Dozrijeva kasno (pocetkom III. razdoblja). Sorta je srednje bujnosti. Osjetljivost na pepelnicu i plamenjaču nije posebno izražena, međutim dosta je osjetljiva na sivu plijesan. Otpornost na niske temperature je dobra.

S obzirom na to da se sorta uzgaja na 14,33 ha u Hrvatskoj, a u uzgoju je i u susjednoj Sloveniji, populacija joj je relativno stabilna. S obzirom na trenutni trend u potrošnji vina, gdje se sve više traže lagana i svježa bijela vina, sorta bi mogla biti zanimljiva i za daljnje širenje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.