Sokol ili Rumena svilavka

197

Podrijetlo vuče najvjerojatnije iz sjeverne Italije, gdje prvi spomeni o njegovu uzgoju datiraju još iz 14. stoljeća. Tijekom toga dugog razdoblja ova se sorta uzgajala na širokom području srednje i zapadne Europe kao vinska sorta, ali i kao zobatica zbog ranog dozrijevanja.

Roditelji su joj talijanske sorte Bermestia bianca i Agostenga, što potvruje pretpostavku njezina podrijetla. Povijest uzgoja u Hrvatskom zagorju veže se uz Klanjec, gdje se uzgaja vec stoljećima, a vjerojatno su ga započeli uzgajati franjevci koji su se tu doselili u 17. stoljeću za vrijeme grofa Sigysmunda Erdödya (Zamuda, 2014). Naziv Sokol je sorta na području Klanjca dobila prema istoimenom položaju, na kojem se tradicionalno uzgajala i od nje se proizvodilo vino. Ta vina su svojom kvalitetom prednjačila pred vinima koja su se proizvodila od drugih sorata koje su se ovdje njegovale.

Sorta je 2006. godine pronađena samo u starim nasadima na podrucju Klanjca, gdje je očuvano samo nekoliko desetaka trsova u starim franjevačkim vinogradima te obližnjim nasadima. Službeni podaci danas bilježe uzgoj na otprilike 0,03 ha (APPRRR, 2013), meuđtim posljednjih je godina podignuto nekoliko novih nasada.

Vrh mladice je otvoren, slabo do srednje dlakav. Mladi listići su brončanocrvene boje, golog lica i naličja. Odrasli list najčešće je trodijelan ili peterodijelan, sa znatno dubljim gornjim postranim sinusima. Površina lica lista je naborana, a glavne žile na licu obojene su do prvog grananja.

Naličje lista je golo, a kao i na licu, prisutno je antocijansko obojenje glavnih žila od peteljkine točke do prvog grananja. Cvijet je funkcionalno i morfološki hermafroditan. Grozdovi su srednje veliki do veliki. Primjetna je heterogenost u veličini grozdova na trsu, ali postoje velike razlike i između trsova, što se pripisuje unutarsortnoj varijabilnosti. Grozdovi su rastresiti do srednje zbijeni. Bobice su srednje velike do velike, izdužene i jajolika oblika. Kožica je tanka, žute boje, a na osunčanoj strani u punoj zrelosti često dobiva smeđe pjege. U fazi prezrelosti vrlo brzo dolazi do prosušivanja bobica. Bobice imaju blago izraženu aromu muškatnog tipa.

Počinje s vegetacijom prilično rano, a dozrijeva vrlo rano, u I. razdoblju. Sorta je srednje bujna do bujna. Sorta nije posebno osjetljiva na gljivične bolesti, a zbog rane dobi dozrijevanja izbjegava probleme s osjetljivošću na sivu plijesan. Rodnost je neredovita. Sorta ima visok kvalitativni potencijal te daje vina iznadprosječne kvalitete.

Za potpunu ocjenu sorte ne postoji dovoljno praktičnih iskustava. Prema literaturnim izvorima, pokazuje dobre rezultate na povišenim uzgojnim oblicima i uz dugo rodno drvo, a zbog dobre bujnosti moguć je njezin uzgoj i na pergoli, tj. brajdi. Sokol je sorta neredovite rodnosti, za što još nije poznat razlog pa bi to svojstvo trebalo dodatno istražiti zbog isplativosti uzgoja.

Postoji mogućnost da je povezana sa zarazom gospodarski štetnim virusima, utvrđenim u populaciji Sokola, očuvanoj na području Klanjca. Vina karakterizira posebna sortna aroma, obicno srednjeg intenziteta. Sortni miris može biti i jače izražen, posebno kod vina dobivenih od prezreloga i djelomično prosušenoga groža. Smatra se kako zbog rane dobi dozrijevanja, kvalitete i specifičnih odlika vina ima izuzetan potencijal.

Odlike vina ove sorte u uvjetima sjeverozapadne Hrvatske uvelike se razlikuju u odnosu na vina ostalih bijelih sorata koje se ovdje uzgajaju pa Sokol može znatno pridonijeti obogaćivanju palete vina Hrvatskog zagorja.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.