Bratkovina bijela

Bratkovina bijela smatra se autohtonom sortom otoka Korčule. Iako zasad njezino podrijetlo nije moguće definirati, činjenica da je iz spontanoga križanja Bratkovine bijele i Zlatarice blatske nastao Pošip bijeli te da su ove tri sorte vezane gotovo isključivo za otok Korčulu, posredno dokazuju ovu pretpostavku.

Sorta se u prošlosti uzgajala kao prateća u vinogradima u okolici Blata, Vele Luke i Korčule, a izvan matičnog otoka ponešto je sađena na Lastovu, Pelješcu i u Dubrovačkom primorju. Prerađivala se redovito s drugim bijelim sortama (često s Grkom kojem je služila i kao oprašivač) te je vinima pridonosila ponajprije količinom, ali i dobrom kiselošću.

Danas se uzgaja gotovo isključivo na otoku Korčuli, i to i dalje kao prateća sorta u mješovitim vinogradima.

Vrh mladice je otvoren te paučinasto dlakav. Mladi listići su zeleni, ljubičastih rubova, a na naličju paučinasto dlakavi. List je srednje velik do velik, okrugao, cijeli do trodijelan, s vrlo plitko urezanim postranim sinusima. Sinus peteljke je zatvoren i preklopljen, a dno sinusa peteljke u obliku je slova U. Naličje je paučinasto dlakavo, s rijetkim čekinjastim dlačicama na nervaturi.

Cvijet je morfološki i funkcionalno hermafroditan. Grozd je srednje velik do velik, rastresit do srednje zbijen te konusan do piramidalan. Bobice su srednje velike, obrnuto jajolike. Kožica je debela, zelenožuta, na sunčanoj strani zlatnožute do jantarne boje, a meso je sočno, blago hrskavo, neutralnog mirisa i svježeg, kiselkastog okusa. S vegetacijom počinje srednje kasno, a dozrijeva u III. razdoblju.

Srednje je bujna do bujna sorta, osobito u prvim godinama nakon sadnje. Bratkovina bijela nije osobito osjetljiva prema plamenjači, nešto je osjetljivija na pepelnicu, a u vlažnim godinama i kod visokih prinosa znaju se dogoditi štete od sive plijesni. Zelene mladice vrlo su krhke, pa ih u rano proljeće mogu oštetiti jači vjetrovi.

Rodnost je vrlo dobra, a prinosi su visoki i stabilni. Kakvoća je osrednja. Sortu krasi nešto viša kiselost, što je za sorte koje se uzgajaju u toplim vinogradarskim područjima cijenjena karakteristika.

Sorta nema veliku gospodarsku važnost. Prema službenim podacima za 2013. godinu, prijavljen je njezin uzgoj na tek nešto više od 1,5 ha. Uglavnom se prerađuje zajedno s drugim korčulanskim sortama, najčešće Pošipom bijelim i Maraštinom te vinima daje svježinu zbog već spomenute više ukupne kiselosti. Prerađena samostalno može dati lagana i neutralna vina, više kiselosti i osrednje kakvoće.

Populacija je vrlo mala i vrlo uskog areala rasprostranjenosti, a trend njezina rasta ne uočava se.