Podrijetlo nije poznato, ali se uvriježeno spominju dvije hipoteze, a obje se temelje na njezinu glavnom imenu (Cetinka).
Prema prvoj, sorta je autohtona i nastala je na otoku Korčuli. Ime Cetinka potječe od prezimena Cetinić (koje je često na otoku) koji ju je navodno pronašao i razmnožio. Prema drugoj teoriji, sorta je dobila ime prema rijeci Cetini u čijem je porječju naena te je odande prenesena na Korčulu. Sorta je stara te o njezinu uzgoju na ovom području imamo zapise još od Goethea, austrijskog ampelografa, koji je u 19. stoljeću uz ostale sorte tadašnje monarhije opisivao i dalmatinske.
Cetinka se uvijek smatrala sortom lošije do osrednje kakvoće te uz to i nesigurne rodnosti (što je posljedica ženskog tipa cvijeta i loše oplodnje u nekim godinama). Stoga u sortimentu nikad nije zauzimala značajnije mjesto, već se uzgajala i vinificirala zajedno s ostalim bijelim sortama na otoku Korčuli.
Sortu se najviše može naći na matičnom otoku Korčuli, ponešto na okolnim otocima, poluotoku Pelješcu i u Kaštelima (gdje ju zovu Blatinka), a u novije vrijeme i u okolici Vrgorca (podregija Dalmatinska zagora).
Vrh mladice je povijen i vunasto dlakav. Mladi listići su svijetlozeleni, sjajni, s blagim brončanim nijansama. List je srednje velik do velik, peterodijelan i pentagonalan. Postrani sinusi najčešće su srednje duboki, a donji postrani sinusi ponekad plitki, malo otvoreni ili blago preklopljenih odsječaka. Sinus peteljke otvoren je u obliku slova U. Peteljka je duža od plojke. Naličje lista je vunasto dlakavo. Cvijet je morfološki hermafroditan, ali funkcionalno ženski.
Grozd je velik ili vrlo velik, piramidalan, najčešće s dva do tri kraća krilca te rastresit do srednje zbijen (ovisi i o oplodnji). Bobice su srednje velike i blago izdužene. Kožica je neprozirna, mekana, zelenožuta, na sunčanoj strani žućkastosmeđe boje, a meso je sočno, neutralnog okusa i kiselkasto.
S vegetacijom pocinje nešto kasnije, a dozrijeva u III. razdoblju. Srednje je bujna do bujna sorta. Prema gljivičnim bolestima nije osobito osjetljiva. Rodni potencijal vrlo je visok, ali prinos može znatno varirati zbog loše oplodnje u pojedinim godinama.
Kakvoća je redovito slabija, a osobito u godinama s visokim prinosom. Nakuplja niži sadržaj šećera uz nešto više ukupnih kiselina.
Sorta je koja nema osobite uzgojne zahtjeve, pa se može uzgajati na različitim tlima i položajima. S obzirom na vrlo visoke prinose koje Cetinka može postići, za nešto bolju kakvoću bilo bi ju dobro rezom slabije opteretiti pa i odbaciti dio grozdova u godinama kad je to potrebno. Da bi se izbjeglo variranje u prinosu iz godine u godinu, nužno je osigurati u nasadu prikladnu sortu „oprašivača“, za što se na Korčuli pokazala prikladna Bratkovina bijela. Sorta se i danas uglavnom prerađuje zajedno s drugim sortama, a zbog sve veće potražnje za laganim, svježim i jeftinim vinima, dobiva na značaju, zasad samo na matičnom otoku.