Uspjeh cijepljenja ovisi o nekoliko uvjeta.
Prvi je uvjet za upješno cijepljenje međusobna podudarnost podloge i plemke, dok je drugi uvjet način cijepljenja.
Sve se voćke ne cijepe na isti način. Jezgričave se voćke mogu cijepiti najjednostavnijim načinima. Za razliku od njih, koštičave je voćke teže cijepiti jer je potrebno paziti na kakvoću izvođenja postupka. Nadalje, važna je i vještina kojom se cijepi.
Cijepljenje ne polazi svakome za rukom, i svaki cjepljar ima neke svoje male tajne koje nerado dijeli s drugima. Nekome jedan način cijepljenja ide bolje od drugoga pa nije pretjerano reći da načina cijepljenja ima onoliko koliko ima i cjepljara.
Jedan od uvjeta jest poklapanje tkiva podloge i plemke kako bi srašćivanje bilo što potpunije. To je osobito važno za neke načine cijepljenja kao što je englesko spajanje. Ne pazimo li na dobro poklapanje tkiva, ne možemo očekivati dobar uspjeh.
Ništa manje nisu bitni ni čistoća i oštrina pribora za cijepljenje. Nečist i tup nož često je glavni razlog neuspjeha zbog prljanja i infekcije cijepljenog mjesta različitim uzročnicima biljnih bolesti te nagnječenja tkiva što dovodi do slabog zarašćivanja cijepa ili njegova propadanja.
Uporabom zaraženih podloga ili plemki lako se primaju mnogi uzročnici biljnih bolesti pa je potrebno rabiti samo zdrave podloge i plemke.
Za sve načine cijepljenja potrebno je paziti na polaritet podloge i plemke. Plemka mora biti postavljena na podlogu tako daje njezin gornji kraj postavljen prema gore, a donji kraj prema podlozi.
Da bi cijepljenje bilo uspješno, potrebno ga je obavljati u vrijeme kada su najpovoljniji uvjeti za srašćivanje podloge i plemke. Za stvaranje kalusnog tkiva neophodnog za srašćivanje potrebna je odgovarajuća temperatura zraka i količina vode u biljci.
Premda se neki načini cijepljenja mogu obavljati prije kretanja vegetacije, bolje je voćke cijepiti u razdoblju vegetacije. Suvremeni rasadnici imaju opremu i uvjete za izvođenje cijepljenja u kontroliranim uvjetima okoline, znanja i iskustvo pa je njihov izbor vremena i načina cijepljenja širi nego što ga imaju amaterski voćari.
Gubitak vlage i slab kontakt podloge i plemke također su jedan od razloga neuspjeha cijepljenja. Mjesto cijepljenja obvezno se povezuje cjepljarskom gumicom ili drugim priborom za vezivanje. Kod onih načina cijepljenja gdje se prave veće rane na podlozi ili plemci, obvezno se mora rabiti i voćarski vosak kako bi se spriječilo isušivanje.