Žlahtina ili Belina

48

Podrijetlo Žlahtine nije utvrđeno, ali smatra se autohtonom sortom kvarnerskih otoka i priobalja. Zbog svog je imena često povezivana s „Plemenkama“ (slov. žlahtno = plemenito), ali je genetička analiza pokazala da se radi o unikatnoj sorti.

Uskog je areala rasprostranjenosti te se nalazi gotovo isključivo na području Hrvatskog primorja i kvarnerskih otoka – najviše u Vrbničkom polju na otoku Krku. U Hrvatskoj se uzgaja na otprilike 152 ha (APPRRR, 2013), od čega se 93 posto površina pod Žlahtinom nalazi u Primorsko-goranskoj županiji. U malom broju može je se naći u Istri, dok u drugim područjima nije prisutna.

Vrh mladice je otvoren, gol, zelene boje s antocijanski obojenim rubom. Mladi listići su trodijelni ili peterodijelni, golog naličja i sjajnog, zelenog ili blago brončanog lica. List je srednje velik, trodijelan ili cešće peterodijelan, pentagonalan. Gornji postrani sinusi su srednje do duboko urezani, otvoreni do blago preklopljeni, dok su donji postrani sinusi srednje duboki i najčešće otvoreni. Sinus peteljke je potpuno otvoren u obliku slova U. Lice lista je glatko, tamnozelene boje, a naličje golo, svjetlije zeleno, s rijetkim čekinjastim dlačicama na provodnim žilama.

Cvijet je morfološki i funkcionalno hermafroditan. Grozd je srednje velik do velik, piramidalan, jednostavan ili ponekad s krilcem, srednje zbijen do zbijen. Peteljka je srednje duga, odrvenjela. Bobice su srednje velike do velike, okruglog oblika, čvrste kožice žutozelene do zlatnožute boje, posute točkicama. Na osunčanoj strani bobice pojavljuju se karakteristične pjege jantarne boje. Meso je sočno, ugodnog okusa.

Pocinje s vegetacijom srednje kasno, a dozrijeva srednje kasno do kasno (krajem III. i pocetkom IV. razdoblja). Vrlo je bujna sorta.

Žlahtina je sorta srednje osjetljiva na pepelnicu i plamenjaču, a osjetljivija na sivu plijesan. Sorta rodi obilno, iako prinos u pojedinim godinama može podbaciti, najčešće zbog prevelike bujnosti uzrokovane neadekvatnim agrotehničkim mjerama u vinogradu.

Prema sadržaju šećera sorta je osrednja, no uz niže prinose postiže i vrlo dobru kakvoću. Sortu karakterizira viša kiselost od većine sorata koje se uzgajaju u ovom području, lijepa svježina i izbalansiranost, što je svrstava u kvalitetne sorte. Na povišenim, osunčanim položajima može dati vrhunsku kakvoću.

Žlahtina daje svježa vina osrednje punoće i jakosti koja se postiže ponekad i uz više prinose. S obzirom na visok rodni potencijal, na plodnim tlima rodi obilno, što se izravno očituje i na kakvoći vina. Za proizvodnju „težih“, punijih i alkoholičnijih vina potrebno je birati tople položaje i slabije plodna tla. Vina Žlahtine najužitnija su kao mlada i nisu pogodna za dugo čuvanje (osim rijetkih berbi s izuzetno dobrih položaja).

Upravo je svježina razlog korištenja Žlahtine i u proizvodnji pjenušavih vina. Zbog velike popularnosti koju su vina Žlahtine postigla posljednjih 20-ak godina, populacija je u porastu, iako se površine pod Žlahtinom povećavaju uglavnom na otoku Krku, gdje je Žlahtina najraširenija i ekonomski najznačajnija sorta.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.