Sadnja lijeske

2056

Nakon što se odabere sorta i parcela za podizanje nasada, potrebno je odrediti broj redova te razmak sadnje u redovima i između redova.

Broj redova jedne sorte trebao bi biti paran, posebno ako se u nasadu kombiniraju sorte, čiji plodovi dozrijevaju u različito vrijeme. Razmak sadnje treba uskladiti s tlom, bujnošću sorte, osobinama stabla, konfiguracijom terena te uzgojnim oblikom, koji želimo oblikovati.

Lijeska se uzgaja u četiri osnovna uzgojna oblika: prirodni grm, grmolika vaza te uzgojni oblici vaza i piramida. Karakteristika prirodnog grma i grmolike vaze je da su oba uzgojna oblika bez debla, dok uzgojni oblici vaza i piramida imaju deblo visine 30 – 70 cm. Od navedenih uzgojnih oblika, grmolika vaza najbolje zadovoljava potrebe lijeske za uvjetima rasta.

Uzgojni oblik grmolika vaza formira se najčešće u prvim godinama rasta s četiri osnovne primarne grane, na kojima se oblikuju sekundarne skeletne grane oko 50 cm jedna od druge. Time su zadovoljeni prirodni uvjeti rasta, oblikovanja i pom­lađivanja grma te diferenciranja rodnih pupova, uz najpovoljniju osvijetljenost unutrašnjosti i oboda grma. Taj uzgojni oblik uzgaja se na razmacima 4 x 4 m ili 4 x 5 m, dok se stablašice uzgajaju na manjem razmaku, obično 4 x 3 m. Na nagnutim terenima razmak je manji. Kod sadnje sadnica se obavezno sadi na dubinu na kojoj je bila posađena u rasadniku, jer ako se posadi preduboko, takva sadnica ne raste i do tri godine. Potrebno je napomenuti da lijeska u puni rod dolazi između pete i sedme godine, kada može postići prinos od 4 do 10 kg po sadnici.

Prije podizanja nasada obvezatno treba napraviti analizu tla te prema dobivenoj analizi pripremiti tlo i napraviti meliorativnu gnojidbu. Priprema tla za plantažu i intenzivni uzgoj lijeske obavlja se temeljito, kao i za druge intenzivne voćne vrste. Ako tlo nema dovoljno osnovnih hranjiva (fosfora i kalija) ili je kiselo, to se može popraviti dodavanjem mineralnih gnojiva i materijala za kalcifikaciju, prema preporukama stručnjaka nakon provedene analize tla.

Sadnja lijeske preporučuje se u jesen. Za jesensku sadnju treba napraviti duboko oranje krajem ljeta. Za proljetnu sadnju, koja se manje pre­poručuje, duboka obrada može se obavljati od ljeta sve do zime, ako to dopušta vlažnost tla. Niske temperature, smrzavanje i odmrzava­nje tijekom zime izazivaju rahljenje tla.

Ako je obavljena meliorativna gnojidba te je tlo dovoljno opskrbljeno fo­sforom i kalijem, tada se prve četiri godine lijeska gnoji u rano proljeće, prije kretanja vegetacije, dušikom. Od četvrte do osme godine nasad lijeske gnoji se mine­ralnim kompleksnim NPK gnojivima, koja se rasipaju u jesen, a na proljeće KAN-om po cijeloj površini nasada. Od osme godine nadalje gnojidba se obavlja po istom principu kao i poslije četvrte godine, s tim da se povećavaju količine pojedinih hranjiva za 35 %.

Za sadnju je potrebno osigurati kvalitetne certificirane sadnice i sorte, koje se mogu međusobno oploditi. Sorte lijeske su većinom autosterilne, samo manji broj sorti su samooplodne, s izraženom homogamijom. Zbog sigurnije oplodnje treba planirati sadnju nekoliko međuoplodnih sorata, pošto cvatnja traje jako dugo, a oprašivanje se obavlja vjetrom.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.