Najčešće primjenjivane podloge za trešnju

Danas se u razvijenim voćarskim zemljama sve više primjenjuju podloge koje omogućuju gušći sklop tj. veći broj stabala po jedinici površine a što se ogleda kroz patuljasta, niskorastuća voćna stabla.

Dakle, novije podloge dovele su do “nastanka” sadnica koje se bez poteškoća mogu kvalitetno obrati sa samog tla. Na taj način bitno su smanjeni troškovi berbe na koju otpada čak 70 posto od ukupnih troškova proizvodnje. Upravo ove tzv. patuljaste voćke najviše i traže mlađi voćari koji su, doslovce rečeno, željni prihvatiti i primijeniti suvremene, svjetske trendove u proizvodnji voća.

Koje su to najčešće primjenjivane podloge za trešnju?

Divlja trešnja – vrapčara najviše se koristi za podlogu trešnje. Raste na različitim tipovima tala te formira bujno razvijena stabla piramidalne krošnje. Međutim, glavna prednost navedene podloge leži u dobro razvijenom, snažnom korijenovom sustavu koji prilično duboko prodire u tlo. Osim toga, dobro podnosi niske zimske temperature kao i teža tla, čime još više dobiva na vrijednosti. Ipak, možda glavna prednost leži u činjenici da je ova podloga pogodna za sve sorte trešanja, odnosno, odlikuje je potpuni kompatibilitet.

Ipak, trešnje kalemljene na vrapčaru kasnije dolaze na rod što je i njezin najveći nedostatak. Ukoliko u svom voćnjaku imate nasad trešanja na ovoj podlozi, za utjehu podatak, da stabla po ulasku u produktivnu dob ostvaruju redovite i obilne prinose.

Rašeljka – je možda i najraširenija podloga u mediteranskom klimatu. Ovu podlogu odlikuje posjedovanje vrlo snažna korijenova sustava. Zbog toga vrlo dobro podnosi nedostatak vlage u tlu, premda korijenje ne prodire u dublje slojeve tla. Međutim, rašeljka je prilično osjetljiva na višak vlage o čemu treba voditi računa kod sadnje trešanja na ovoj podlozi. Stoga kod sadnje na težim glinenim tlima, uslijed stagnacije vode, može doći do ugušenja korijenja a što se očituje kroz njegovo trulenje kao i sušenja stabala. Ustanovljeno je i da su prema navedenom gušenju korijenja otporniji tipovi s većim lišćem (Miljković).

Zanimljiv je i podatak da su sorte trešanja cijepljene na rašeljci slabije bujnosti u odnosu na divlju trešnju, ali ranije dolaze na rod. Ipak, stabla imaju prilično kraći životni vijek nego na divljoj trešnji.

Colt – je podloga trešnje koja ima svojih dobrih i loših osobina. Dobre osobine leže u činjenici da se može koristiti na površinama na kojima su ranije uzgajane trešnje i druge koštunjave voćke. Dakle, dobro podnosi tzv. izmorenost tla te trešnje cijepljene na ovu podlogu ranije prorode. Međutim, nedostatci podloge Colt leže u velikoj osjetljivosti na sušu što je čini prilično nepodesnom za aridnije krajeve Hercegovine.

Podloge dobivene novijim tehnologijama

U ovu grupu ubrajamo podloge Gisela 5, Gisela 6 i Gisela 7, a riječ je o podlogama koje se uglavnom koriste za proizvodnju “patuljastih sadnica trešanja”. Spomenute podloge imaju dosta slične značajke a prva je da su proizvedene na Sveučilištu Justus Liebig u Giessenu-Njemačka. Pored toga, podloge imaju dobar afinitet s brojnim sortama trešanja i mogu uspijevati na različitim tipovima tala. Ipak, kako bi ostvarile svoj maksimum poželjno ih je saditi plodnim tlima koja su dobro opskrbljena vodom.

Podloge su otporne na pojavu truljenja korijena koje nastaje kao posljedica stagnacije vode. Za kontinentalne uvjete najpodesnija je Gisela 7 koju odlikuje velika otpornost na hladnoću. Inače, trešnje na podlogama iz ove skupine ranije ulaze u rod s tim da imaju kraći životni vijek. Ipak, jedna od vodećih prednosti Gisela podloga jest mogućnost sadnje trešanja u prilično gustom sklopu. Primjera radi, trešnje na Giseli možemo saditi u sklopu od 800-1000 stabala po hektaru dok na Rašeljki i podlozi Colt ta norma po hektaru varira od 300-400 stabala. Na taj način postiže se puna iskorištenost proizvodnog prostora.