Rakija od jabuka

Jabuke se smatraju cijenjenim i izrazito vrijednim voćem kada se troše u svježem stanju. Zbog navedene činjenice jabuke se vrlo rijetko prerađuju u rakiju.

Eventualno se za pripremu jabukovače koriste natruli, oštećeni, prezreli i nevremenom oboreni plodovi sa stabla, koji se uz to ne mogu iskoristiti za konzumaciju u svježem stanju. Osim toga, moramo priznati da naše podneblje nema tradiciju proizvodnje rakije jabukovače, kao što, primjerice, ima tradiciju proizvodnje šljivovice.

Ipak, svakako bi trebali znati da kao sirovina za spravljanje rakije dolaze u obzir sve voćne vrste koje sadržavaju šećer iz kojeg, zahvaljujući vrenju, nastaje etil-alkohol. U tu svrhu najpogodnije su jabučaste voćne vrste (jabuka i kruška), i to prvenstveno raširene sorte poput zlatnog delišesa i jonatana. Međutim, nužno je znati da kakvoća rakije od jabuka raste s kvalitetom upotrijebljenih plodova, s tim da se vrhunske jabukovače proizvode isključivo od plodova samo jedne sorte jabuka.

Za spravljanje rakije upotrebljavaju se plodovi jabuka koji se beru u svojoj punoj zrelosti. Radi toga ih treba ostavljati na stablu što je god duže moguće, odnosno, sve kako bi jabuke u potpunosti i dozrele. Berba se uglavnom obavlja ručno, na način da se s plodova uklone peteljke koje bi u protivnom mogle utjecati na pojavu neugodnog i lošeg mirisa buduće rakije. Nadalje, ukoliko su jabuke jako uprljane, potrebno ih je dobro oprati vodom kako bi se uklonili eventualno prisutni štetni mikroorganizmi, poput bakterija i divljih kvasaca, a koji mogu vrenje usmjeriti u pogrešnom smjeru.

Pranjem se, također, uklanjaju i mehaničke nečistoće koje budućoj rakiji mogu dati strani, nesvojstven miris. Kada smo plodove ubrali i na spomenuti način pripremili, pristupamo njihovom muljanju, što se vrši odgovarajućim muljačama opskrbljenim valjcima za voće. Ukoliko se radi o manjoj količini plodova, jabuke se mogu pretvoriti u kašu na način da se zgnječe pomoću drvenog malja ili nekog drugog improviziranog sredstva. Bitno je napomenuti da se plodovi jabuka nipošto ne smiju u posude za vrenje stavljati cijeli, iz razloga što bi tada oni sporo otpuštali sadržani sok. To bi pak prouzročilo sporo odvijanje alkoholnog vrenja, što znači da se sav šećer sadržan u jabukama ne bi uspio u potpunosti pretvoriti u alkohol (ne bi u potpunosti prevreo).

Masulj dobiven muljanjem smješta se u posude za vrenje, a za što mogu poslužiti sudovi različitih dimenzija i raznovrsnih materijala (drvene kace i burad, plastična burad od polietilena i sl.). Bitno je voditi računa da se spomenute posude ne smiju puniti do vrha, već se ostavlja oko 25 % praznog prostora. U protivnom, tijekom vrenja može doći do kipljenja masulja. Vrenje se pak obavlja u zatvorenom sudu s vrenjačom, u koje se prethodno nalijeva voda kojoj je dodat vinobran (10 mg na 1 dl vode).

Ukoliko se vrenje obavlja u kacama ili raznoraznim buradima od plastike, otvor se pokriva polietilenskom folijom ili se na plastičnu burad poklopci samo blago navrnu, a sve kako bi ugljen-dioksid, nastao vrenjem, mogao nesmetano izlaziti izvan posude.

Tijekom samog vrenja, a posebice na njegovom početku, masulj se nekoliko puta dnevno treba promiješati, čime se utječe na ravnomjerno provođenje vrenja po njegovoj cjelokupnoj masi. Vrenje se odvija na temperaturi od 15 do 20 stupnjeva C i traje 2-3 tjedna. Kada je vrijeme optimalno, za toplijih godina, vrenje se može brzo obaviti, tj. završiti već za 10-tak dana.

Nakon toga prevrelu masu treba što žurnije i destilirati po previranju. Ukoliko to nije moguće odmah, masa se mora konzervirati dopunjavanjem kace do vrha, čime se istiskuje zrak. Potom se po vrhu postavljaju plastične folije koje se pokrivaju pijeskom ili se u tu svrhu po vrhu stavlja sloj suhog lišća ili slame. Destilacija (pečenje) prevrelog masulja provodi se na uobičajeni način, a od 100 kg jabuka može se dobiti 5-12 litara rakije jačine oko 50 vol. %.