Lišajevi na voćkama

349

Lišajevi (Lichenes) predstavljaju zajednicu gljiva i jednostaničnih algi ili cijanobakterija (Cyanobacteria), navode iz Savjetodavne službe.

Primjer su simbioze (suživota) koji donosi korist i jednom i drugom organizmu te zajednice. Od gljiva su najčešće zastupljene mješinarke (Ascomycotina), a od algi zelene (Chlorophyta) ili modrozelene alge (Cianophyta). Međusobno se nadopunjuju na način da gljiva opskrbljuje algu vodom i mineralnim tvarima, a alga (ili cijanobakterija) osigurava hranu (šećere) koje stvara fotosintezom. Gljiva ujedno pruža i mehaničku zaštitu te o njoj ovisi oblik i izgled lišaja.

Danas je u svijetu poznato oko 25.000 vrsta lišajeva, od čega je oko 1.000 zabilježeno u Hrvatskoj.

Vegetativno tijelo lišaja naziva se steljka i može biti različito obojena. Boja ovisi o specifičnim pigmentima koje sadrži, a određuje se u suhom stanju jer lišaj često mijenja boju u dodiru s vlagom. S obzirom na tip steljke lišajeve možemo podijeliti na:

  • Koraste lišajeve – cijelom svojom površinom su čvrsto priljubljeni za podlogu i imaju jednostavnu građu. Ne mogu se odvojiti od podloge, a da ne uzmemo i dio podloge. Oko 80% lišajeva pripada ovoj grupi.
  • Listaste lišajeve – jednim dijelom labavo pričvršćeni za podlogu, složenije su građe, sastavljeni od režnjeva. Od podloge se mogu odvojiti nožem.
  • Grmaste lišajeve – labavo pričvršćeni za podlogu, uspravni ili viseći u odnosu na podlogu, izgrađeni od dijelova koji nalikuju grmiću i imaju najsloženiju građu.

Lišajevi vodu upijaju iz podloge površinom svoga tijela ili pak usvajaju vodenu paru iz atmosfere. Ovisno o načinu skladištenja vode lišaj lako gubi vodu te tada prelazi u tzv. suho stanje, kada su fotosinteza i životni procesi jako slabi ili zaustavljeni. U uvjetima suše lišaj može dugo preživjeti. Da bi se životne funkcije normalizirale dovoljna je i mala količina kiše. Slab intenzitet fotosinteze razlog je što lišajevi sporo rastu, do 1 cm godišnje.

Razmnožavaju se spolno pomoću spora ili nespolno na nekoliko načina:

  • Regeneracijom – iz odlomljenog dijela tijela stvori se novi organizam
  • Soredijama – loptastim nakupinama koje raznosi vjetar, kiša ili ptice
  • Izidijama – izraslinama prekrivenim korom koje raznose vjetar i kiša.

Kao što je u uvodu već spomenuto, lišajevi se javljaju u ekstenzivnim ili zapuštenim voćnjacima, na deblu i granama gotovo svih voćnih vrsta. Najviše ih pronalazimo na šljivi, orahu i jabuci. Obično se javljaju na starijim voćkama i to u nasadima u kojima izostaje uobičajena zaštita fungicidima. Ukoliko se lišajevi jave u mladim nasadima na jednom ili više stabala pokazatelj su slabe kondicije voćaka, koje su oslabile uslijed utjecaja nepovoljnih uvjeta.

Lišajevi nisu paraziti – ne ulaze u biljno tkivo i ne crpe „domaćina“. On im služi kao mjesto za život, a lišajevi se razvijaju na samoj površini biljnih organa. Takve organizme nazivamo epifiti. Međutim, lišajevi posredno mogu štetiti voćkama, osobito ako su prisutni u velikom broju, jer smanjuju životni potencijal biljke na kojoj se nalaze. Oni mogu biti stanište i štetnim organizmima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.