Trulež jezgre lješnjaka

276

Ova bolest je proširena kod nas, ali se često mijenja sa simptomima koje uzrokuje Monilia. U etiologiji ove bolesti veliku ulogu imaju stjenice koje uzrokuju dva tipa simptoma.

Bolest napada plodove.

Lješnjaci nakon zaraze počinju žutjeti od vrha. Zatim taj dio ljuske (drvenasto usplođe) poprimi smeđu boju. Promjene nastaju i u unutrašnjosti ploda. Promjene na jezgri ovise o tome u kojoj je fazi razvoja nastala infekcija. Kada su ubodi stjenica izvedeni rano (svibanj, lipanj) u vrijeme formiranja jezgre ploda nastaje rano oštećenje jezgre (traumatski pobačaj) koja se dalje ne razvija već pocrni, dolazi do nekroze, jezgra trune i sasuši se, a unutar ljuske i jezgre ostane praznina.

S unutrašnje strane ljuske nastaju kapljice smeđe boje. Međutim, ako je izostanak formiranja sjemenke uzrokovan neparazitskim čimbenicima, kapljice se ne formiraju. U drugom slučaju stjenice ubadaju plod kad je u njemu već formirana jezgra. Tada jezgra postaje žuta ili smeđa, kiselkasta neugodna okusa, a bolest je poznata pod nazivom cimiciato (tal. cimice = stjenica). Na taj način jezgra gubi svaku prehrambenu i tržišnu vrijednost. Unutrašnjost ploda može biti zaražena, a da se na površini ploda ne primijete promjene.

Gljiva živi na organima lijeske kao saprofit, razmnažajući se pupanjem poput kvasaca. Prilikom uboda u plodove, stjenice na rilu prenose propagule gljive Nematospora coryli uzrokujući pljesnivost i propadanje jezgre. Gljiva se razvija pri temperaturi od 10 do 37 °C.

Iz dosad napisanog vidi se da infekcija plodova nejčešće dolazi putem rana pa sve mjere koje smanjuju mogućnost oštećenja plodova smanjuju i mogućnost infekcije. Suzbijanjem stjenica i ostalih insekata koji oštećuju plod smanjuje se zaraza od ove bolesti.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.