Sitnolisna lipa

Malolisna lipa, kasna ili sitnolisna lipa raste na području Europe, europskoga dijela Rusije, Krima i Kavkaza.

Stablo dosegne visinu do 30 m, ima široku, gusto razgranatu i duguljasto jajastu krošnju, debelo i kratko deblo, a korijenski sustav je osobito razvijen. Kora je sivkastosmeđe boje, dugo glatka, u starijih stabala do 2 cm debela, uzdužno izbrazdana, crnkastosiva te poprečno pločasto ispucala. Izbojci su crvenkastosmeđi do žućkastosmeđi, tanki, okruglasti, goli, sjajni, koljenčastog oblika, posuti sitnim, svjetlijim lenticelama. Pupovi su dvoredni, tupo ušiljeni, jajasti, dugi oko 5 mm, pokriveni dvjema ljuskama različite veličine. Listovi su dugi i široki 4 – 7 cm, naizmjenični, dvoredni, jednostavni, okruglasto srcasti, neznatno šiljastoga vrha te fino i oštro napiljenoga ruba. Osnova je nesimetrično srcasta, a peteljka gola, duga 2-4 cm. Listovi su na licu goli, tamnozeleni, na naličju plavkastozeleni, uzduž žila dlakavi, s hrđastim čupercima dlačica u kutovima žila. U jesen poprimaju žutu boju.

Plojka letnoga lista najčešće ne dopire do baze peteljke i redovito je usukana. Cvjetovi su dvospolni i žućkastozeleni, slabo mirisni, s 5 – 7 (11) u paštitastom cvatu s dugom peteljkom, koja je do polovice srasla s duguljastim, kožastim, krilatim zaliskom, letnim listom svijetlozelene boje. Cvatnja je tijekom lipnja do početka srpnja, kasnije od rane lipe.

Plod je okruglasti oraščić s više sjemenki, hrđastocrven, promjera oko 5 mm, na vrhu sa šiljčićem, ostatkom sasušenog tučkovog vrata. Uzdužno ima slabo uočljiva rebra, neznatno je bradavičast i izrazito mekan te se lako može zgnječiti među prstima.

Dozrijeva u rujnu i postupno otpada. Razmnožavanje je sjemenom i na vegetativan način. Ova je lipa vrlo varijabilna, vrsta polusjene, brzorastuća. Znakovita je po jakoj izbojnoj snazi iz panja i korijenja. Najbolje joj odgovaraju duboka, rahla i bogata tla na vapnenačkoj podlozi. Raste pojedinačno u svježim hrastovim i bukovim šumama, a javlja se i do 1200 m nadmorske visine.

Vrlo rijetko tvori čiste šumske sastojine (samo u sjevernom dijelu svoga areala). U Hrvatskoj je uglavnom zastupljena u brdskoj zoni, pretežito u zajednici hrasta kitnjaka i običnoga graba, no nalazimo je i u termofilnim zajednicama. U šumi lužnjaka i običnoga graba sa cerom, na području Slavonije i zapadnoga Srijema, sporadično se u sloju drveća javlja sa srebrnolisnom lipom i dr. Izrazito je medonosna vrsta i stoga osobito cijenjena u pčelarstvu, a poznata je ljekovitost njenih cvjetova. Znana je u vrtlarstvu zbog svoje dekorativnosti, a nerijetko se koristi u parkovima i za podizanje drvoreda, ali i pojedinačnih stabala. Postigne starost od nekoliko stotina godina. Njeno drvo je vrlo cijenjeno u kiparstvu i rezbarstvu zbog elastičnosti, cjepljivosti i mekoće.