Pinija – diuretik, antiseptik, rubifacijent i antiparazitik

3494

Pinija ili Pinj (Pinus pinea L.) je izrazito sredozemna vrsta, rasprostranjena duž cijele obale Sredozemlja, dijela sjeverne Afrike i Kanarskih otoka.

Penje i do 1000 m n.v. U Hrvatskoj sačuvane sastojine nalazimo na otoku Mljetu, na predjelu Saplunara. Pojedinačnih stabala ima i na drugim otocima pa se pretpostavlja da je njegov areal u Hrvatskoj bio širi te preklapao se s arealom alepskog bora (stenomediteranska vegetacijska zona), navode iz Savjetodavne službe.

Karakterističnog je habitusa, pravilnog debla i visoko podignute, u mladosti okrugle, a kasnije kišobranaste krošnje. Zbog svog lijepog izgleda često se sadi unutar urbanih sredina kao dekorativno drvo, a uspijeva i kao bonsai. Visoko podignuta krošnja smanjuje opasnost požara krošnje i kombiniranih požara koji su čest uzrok propadanja šuma na Mediteranu pa se preporuča koristiti za pošumljavanje, u kombinaciji s alepskim borom i običnim čempresom. Izraziti je kserofit i heliofit. Zbog skromnih zahtjeva i sposobnosti stvaranja bogatog humusnog sloja te jakog korijena i široke krošnje koji štiti tlo od erozije, meliorativna je vrsta eumediteranske i stenomediteranske zone. Raste na silikatnim, pjeskovitim i vapnenastim tlima, smeđim primorskim tlima i crvenicama. Osjetljiv je na niske temperature. Mlade iglice i pupovi stradaju ako temperatura padne ispod -10 ˚C. Spada u grupu dvoigličavih borova. Češer je krupan i okruglast. Dozrijeva u jesen druge godine, a otvara se treće. Na stablu ostaje 2-3 godine.

Sjemenka se naziva pinjol i jestiva je. U češeru ima oko 100 sjemenki. U 1 kg sjemena ima 1000-1600 sjemenki. Kora je debela, duboko ispucala, karakteristične crvenkastosmeđe do sivosmeđe boje. Drvo pinije ima svijetlu žutocrvenkastu bjeljiku, žutocrvenkastu srž, grube je strukture, nalik na drvo primorskog bora. Drvo je srednje teško, a upotrebljava se u građevinarstvu, stolarstvu i sl.

U zemljama Sredozemlja značajna je gospodarska vrsta zbog kvalitetnog i iznimno cijenjenog sjemena koje se koristi u gastronomiji kao začin i medicini jer sjeme ima i ljekovita svojstva. Koristi se kod regulacije krvnog pritiska, čira na želucu i kontrole tjelesne mase. Bogato je hranjivim tvarima, antioksidansima (mineralima) i vlaknima. Najviše su zasupljene masti 48 %, visok je udio i proteina 34 %, najmanje ima ugljikohidrata. Od minerala, bogat je kalijem, fosforom i magnezijem, u manjem udijelu ima i kalcija, željeza, mangana, cinka i bakra.

Pinija u svijetu zauzima oko 380 000 ha, od toga je 75 % na području Španolske, 9 % Turske i Portugala, 5 % Italije i u manjim udjelima Grčke, Libanona, Francuske, Cipra i Tunisa. U Španjolskoj 2/3 površine zauzimaju kulture pinije pa su ugrožena prirodna staništa smrike (Juniperus oxycedrus). Ta vrsta uvršena je na crvenu listu ugroženih vrsta. Španjolska, kao najveći proizvođač godišnje proizvede 6250 t sjemena pinije što predstavlja 40-60 % ukupne svjetske proizvodnje. Cijene po kg se kreću oko 100 eura na više.

Pinija se uzgaja i u drugim dijelovima svijeta , npr. u Novom Zelandu gdje , zahvaljujući klimi vrlo sličnoj mediteranskoj, ova vrsta dobro uspijeva. Osim sjemena lijekoviti su i drugi djelovi biljke. Smola se koristi u industriji boja, lakova i masti i u farmaceutskoj industriji.

Terpentin dobiven iz smole dobar je diuretik, antiseptik, rubifacijent (poboljšava cirkulaciju) i antiparazitik za unutarnje parazite. U obliku parne i vodene kupelji koristan je lijek kod reume te bolesti bubrega i krvi. Uspješan je i kod liječenja bolesti respiratornog sustava, oštećenja sluznice, kožnih oštećenja , bolesti i ozljeda gdje se primjenjuje u obliku flastera, krema, inahalatora i također kupelji.

Iglice se mogu koristiti za stelju u parkovima , nasadima i privatnim vrtovima, a bogate su i eteričnim uljima. Jedno od svojstava je herbicidno djelovanje na korov.

Češeri se koriste kao bio gorivo, a zbog zanimljivog izgleda u Turskoj se koristi u tradicionalnoj umjetnosti i starim zanatima. Zbog višestruke koristi ova je vrsta vrlo cijenjena na području cijelog Mediterana , a u nekim njegovim djelovima je i glavna gospodarska vrsta, prvenstveno zbog proizvodnje sjemena.

Hrvatska je zemlja prirodnog areala pinije s optimalnim uvjetima za njegov uzgoj. Nažalost, taj potencijal nije iskorišten, dapače proizvodnja proizvoda dobivenih iz stabla pinije ne postoji . Ostale zemlje Mediterana itekako su prepoznale te mogućnosti.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.