Zrno soje sadrži 38 % bjelančevina, 20 % ulja, više od 30 % različitih ugljikohidrata, vitamina i minerala. Bjelančevine su velike biološke vrijednosti , a kako sadrže vrijedne esencijalne aminokiseline možemo ih izjednačiti s onima životinjskog porijekla. Zelena stabljika i lišće soje sadrže oko 15 % bjelančevina, ugljikohidrata 45 %, te 10 % minerala, raznih vitamina.
U sirovom obliku zrno sadrži i štetne tvari ureazu i tripsin. Njihova prisutnost zaustavlja aktivnost enzima koji učestvuju u probavi preživača. Da bi se mogla koristiti kao stočna hrana potrebno ju je termički obraditi bilo tostiranjem, ekstrudiranjem ili kuhanjem. U procesu ekstrudiranja zrno soje se usitnjava i zagrijava do temperature 120-135 0C vrlo kratko, ovisno o tehnologiji prženja . U procesu tostiranja visokim temperaturama prženjem inaktivira se nepovoljno djelovanje ureaze i tripsina. Samo tako prerađena pogodna je za hranidbu nepreživača: peradi i svinja.
Inače, korijen soje se sastoji od jakog glavnog i postranog vretenastog korijenja te ima visoku usisnu (apsorpcijsku) sposobnost. Na korijenu se razvijaju kvržice u kojima žive bakterije Bradyrhizobium japonicum. Te bakterije žive u simbiozi s biljkom, tako da od biljke uzimaju ugljikohidrate (šećere), a za uzvrat, biljku opskrbljuju dušikom. Značajka korijena je da raste dok raste i nadzemna stabljika. Većina sorata u komercijalnoj proizvodnji ima relativno uspravnu i čvrstu stabljiku, prosječne visine 80 – 120 cm i prosječne visine do prve mahune od 4 – 16 cm, sve ovisno o genotipu, načinu i uvjetima uzgoja.
Svi gornji dijelovi biljke soje (stabljika, listovi, mahune) prekriveni su s mnogo sitnih dlačica koje mogu biti sivobijele, žute ili smeđe boje. Postoji više tipova listova koji su blijedozelene do tamnozelene boje i prosječno ih je 15 – 20 po biljci. U zriobi postaju žuti i kod većine sorata otpadnu. Boja cvjeta može biti bijela, ljubičasta i kombinirano, a skupljeni su u grozd (3 – 5 listova). Plod je mahuna srpastog, okruglog ili spljoštenog oblika. Mahune sadrže do pet zrna, zelene su boje, a u zriobi ona varira do vrlo svijetle slamnatožute do gotovo crne.
Soja potječe iz Azije i vodeća je uljna i bjelančevinasta kultura, čije se zrno koristi kao izvor jestivih ulja (18 – 24 %) i bjelančevina (35 – 50 %) kako za ishranu ljudi tako i za ishranu stoke te u razne industrijske svrhe. Sojino zrno se prerađuje i koristi za proizvodnju sira (tofu), mlijeka, pljeskavica, hrenovki, kruha, raznih slastica i dr.
Odvojen lecitin iz sojinog ulja ima primjenu u pekarskoj, konditorskoj, farmaceutskoj, tekstilnoj i kemijskoj industriji. Kvalitetom bjelančevina i visokim sadržajem ulja nadomjestak je za meso (u ljudskoj ishrani zadovoljava oko 30 % potreba za bjelančevinama), više od drugih kultura. Može se koristiti ishrani stoke kao zelenu masu, sijeno i silažu, a deidriranjem se dobivaju brikete, granule i zeleno brašno.
Upotreba soje u silaži
Ako želimo skladištiti zrno soje na gospodarstvu vlaga mora biti ispod 10% kako bi se zrno dobro čuvalo. U skladištu treba pratiti temperaturu uskladištenog zrna da ne bi došlo zagrijavanja.
Za preživače se može u hranidbi koristiti i zrno soje neprerađeno, ali treba pri tome biti pažljiv. Provedeni pokusi su dokazali da količina od 2 kg na dan u obroku krava ne izaziva nikakve probavne smetnje. U obroku pri tome ne smije biti dodana urea.
Mljeveno zrno soje, ako se čuva duže vrijeme može se užegnuti, pa ga takvo ne treba čuvati dulje od 4-5 dana. Soja se može koristiti i za zelenu krmu ili silažu u smjesi s kukuruzom. U silaži sa kukuruzom podiže sadržaj proteina i njihovih aminokiselina. Soja u hranidbi stoke najčešće se koristi u obliku sojine sačme ili pogače koje su nusprodukti prehrambene industrije. Sadržaj proteina u njima je oko 40 % i ovako prerađena ne izaziva probleme u hranidbi stoke na gospodarstvu, pa je za preporučiti njihovu upotrebu u sastavljanju obroka.
Soja kao kultura ima pozitivan utjecaj na fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla. Na korijenu soje, ako tlo nema nisku pH vrijednost, formiraju se kvržice u kojima se nalaze bakterije koje vežu dušik iz zraka. U gustom sklopu, ako je namijenjena proizvodnji zelene mase, povoljno djeluje na suzbijanje korova. Osim za mahunarke, soja je izvrsna predkultura za sve ratarske usjeve.