Ne zaboravite posaditi aroniju

Nije poznato kada se uistinu počelo s uzgojem ove nadasve zanimljive i ljekovite voćne vrste.

Međutim, pouzdano se zna da je u Europu aronija pristigla iz istočnog dijela sjeverne Amerike. Aronija predstavlja listopadni grm visok 1,5-3,0 m, koji odlikuje bujan rast. Međutim, pravilnom i pravodobnom rezidbom aroniju možemo oblikovati i kao manje drvo. Odlikuje se jajolikim tamnozelenim kožastim listovima čija dužina iznosi 8 cm, a širina 5 cm. Aronija je prvenstveno bila i poznata kao biljka s estetsko-dekorativnim svojstvima. A njezini plodovi dozrijevaju relativno brzo (za 80-tak dana), kada od crvene koncem kolovoza poprime ljubičasto crnu boju.

Plodovi dospijevaju u grozdovima, ne osipaju se i veoma su ugodnog okusa. Plod je bobica promjera 1,5 cm i težine 1-1,5 grama. Drugim riječima, aronija se svrstava u skupinu jagodičastog voća koje odlikuju redoviti i stabilni prinosi. Biljka je samooplodna, prorodi treće godine nakon sadnje, ostvaruje prinos od 10-15 kg po jednom grmu, s tim da njezina puna produktivnost traje nešto više od 20 godina.

Uporaba plodova ove biljke je višestruka. Naime, poznati su brojni ljekoviti učinci njezinih zrelih plodova koji pored prirodne boje-antocijana, sadržavaju i vitamine A, B, C te minerale koji su korisni za krvotok, koji uravnotežuju krvni tlak, liječe jetrene i želučane tegobe, čir, migrenu, šećernu bolest, aterosklerozu i brojne druge bolesti. A da je aronija vrijedan prirodni lijek najbolje potvrđuje podatak kako korištenje njezinih ljekovitih plodova pomaže u liječenju tumora i vrtoglavica zbog bolesti unutarnjeg uha. Zanimljivo je da su njezini plodovi masovno korišteni nakon katastrofe u Černobilu. Osim toga, ruskim liječnicima aronija je sredinom tih 80-tih godina već bila dobro poznata. Tim više što je u gradu Bijsku još od 1966. godine osposobljena tvornica u kojoj su se iz plodova aronije proizvodile vitaminske tablete.

Spomenimo još kako aronija fantastično dobro podnosi sve uvjete uzgoja. Tako se jednako uspješno uzgaja u kontinentalnom kao i u mediteranskom podneblju. Jednako joj odgovara kiselo ili slano tlo premda se relativno jednostavno uzgaja i na siromašnim, kamenitim i manje kvalitetnim tipovima tala.

Vidljivo je da ova biljka ne traži osobitu njegu, a što se posebice odnosi na njezinu zaštitu. Naime, aroniju ne napadaju štetnici, a nema ni značajnijih bolesti te se nesmetano može uzgojiti bez uporabe pesticida. Plantažno se sadi na razmak 3 x 2 metra, čime se ostvaruju iznimno visoki prinosi.