Brajda velika ili Sušac

Podrijetlo je nepoznato. Smatra se autohtonom sortom Hrvatskoga primorja gdje se uzgaja od davnina. Tako se ova sorta spominje u članku Mijata Sabljara (Gospodarski list, 1853) gdje se uz opise nekolicine sorata koje se uzgajaju u Hrvatskom primorju spominje i Bašćan.

Prije filoksere, ova je sorta bila raširena po svim kvarnerskim i sjevernodalmatinskim otocima jer je obilno i dobro raala. Tako je 1951. godine prema podacima statističkog ureda NR Hrvatske (Vitolović, 1960) na otoku Cresu bilo 2 182 400 trsova, meu kojima 20 posto crnih sorata, a na Baštijanac (Brajda velika) je otpadalo 10 posto površina crnog sortimenta. U isto je vrijeme na otoku Malom Lošinju bilo 2 651 600 trsova, među kojima 85 posto crnih sorata, a pod ovom je sortom bilo 20 posto ukupnih površina crnih sorata.

Danas je ovu sortu moguće naći isključivo kao pojedinačne trsove u starim nasadima podregija Hrvatsko primorje i Sjeverna Dalmacija.

Vrh mladice je otvoren, povijen te vunasto dlakav. Mladi listići su brončani, na naličju vunasto dlakavi. Odrasli list je pentagonalan, peterodijelan, a ponekad i sedmerodijelan. Gornji postrani sinusi duboko su urezani, a donji nešto pliće. Sinus peteljke je otvoren u obliku slova U, vrlo često s jednim ili dva zupca. Zubac se ponekad zapaža i u dnu postranih sinusa. Naličje lista je vunasto dlakavo. Cvijet je morfološki i funkcionalno hermafroditan.

Grozd je srednje velik do velik, konusan, najcešće srednje zbijen. Zrele bobice su srednje velike do velike i okrugle. Kožica je srednje debela, jaka i čvrsta, tamnoplave boje s obilnim maškom, a meso je srednje čvrsto, sočno i neutralnog okusa.

S vegetacijom počinje kasnije, a dozrijeva u 3. razdoblju. Srednje je bujna sorta. Sorta nije naročito osjetljiva na gljivične bolesti, no u vlažnim godinama zna biti jača zaraza sivom plijesni. Rodi redovito i obilno te zahtijeva kratak rez. Ova sorta nakuplja srednji sadržaj šećera, a količina kiselina također je osrednja.

U prošlosti se ova sorta najčešće nalazila u kupaži sa sortama Trojščina crvena i Teran, a davala je manje alkoholična, užitna crna vina koja su se proizvodila na otoku Susku i prodavala po cijelom Kvarneru (Jelaska, 1955). Također, na otoku Krku se proizvodilo crno vino koje je bilo kupaža Brajde velike (odnosno Bašćana, kako su ga ovdje najčešće zvali) i sorata Sansigot, Rožeta, Plavina, Debejan, Teran, Plavčina (Jelaska, 1955).

Osim toga, i na otocima Rabu i Pagu proizvodilo se crno vino od ove sorte (pod imenom Sušić) i Plavine (Jelaska, 1955). Od Brajde velike rijetko se proizvodilo monosortno vino te je uglavnom i u drugim krajevima gdje se uzgajao korišten za kupaže s drugim sortama. Inače, prema literaturi (Jelaska, 1954), sorta dobro uspijeva na dubokim, plodnim tlima umjerene vlažnosti (posebice pijescima) pa je zbog toga osobito bila raširena na otoku Susku.