Brajda velika ili Sušac

59

Podrijetlo je nepoznato. Smatra se autohtonom sortom Hrvatskoga primorja gdje se uzgaja od davnina. Tako se ova sorta spominje u članku Mijata Sabljara (Gospodarski list, 1853) gdje se uz opise nekolicine sorata koje se uzgajaju u Hrvatskom primorju spominje i Bašćan.

Prije filoksere, ova je sorta bila raširena po svim kvarnerskim i sjevernodalmatinskim otocima jer je obilno i dobro raala. Tako je 1951. godine prema podacima statističkog ureda NR Hrvatske (Vitolović, 1960) na otoku Cresu bilo 2 182 400 trsova, meu kojima 20 posto crnih sorata, a na Baštijanac (Brajda velika) je otpadalo 10 posto površina crnog sortimenta. U isto je vrijeme na otoku Malom Lošinju bilo 2 651 600 trsova, među kojima 85 posto crnih sorata, a pod ovom je sortom bilo 20 posto ukupnih površina crnih sorata.

Danas je ovu sortu moguće naći isključivo kao pojedinačne trsove u starim nasadima podregija Hrvatsko primorje i Sjeverna Dalmacija.

Vrh mladice je otvoren, povijen te vunasto dlakav. Mladi listići su brončani, na naličju vunasto dlakavi. Odrasli list je pentagonalan, peterodijelan, a ponekad i sedmerodijelan. Gornji postrani sinusi duboko su urezani, a donji nešto pliće. Sinus peteljke je otvoren u obliku slova U, vrlo često s jednim ili dva zupca. Zubac se ponekad zapaža i u dnu postranih sinusa. Naličje lista je vunasto dlakavo. Cvijet je morfološki i funkcionalno hermafroditan.

Grozd je srednje velik do velik, konusan, najcešće srednje zbijen. Zrele bobice su srednje velike do velike i okrugle. Kožica je srednje debela, jaka i čvrsta, tamnoplave boje s obilnim maškom, a meso je srednje čvrsto, sočno i neutralnog okusa.

S vegetacijom počinje kasnije, a dozrijeva u 3. razdoblju. Srednje je bujna sorta. Sorta nije naročito osjetljiva na gljivične bolesti, no u vlažnim godinama zna biti jača zaraza sivom plijesni. Rodi redovito i obilno te zahtijeva kratak rez. Ova sorta nakuplja srednji sadržaj šećera, a količina kiselina također je osrednja.

U prošlosti se ova sorta najčešće nalazila u kupaži sa sortama Trojščina crvena i Teran, a davala je manje alkoholična, užitna crna vina koja su se proizvodila na otoku Susku i prodavala po cijelom Kvarneru (Jelaska, 1955). Također, na otoku Krku se proizvodilo crno vino koje je bilo kupaža Brajde velike (odnosno Bašćana, kako su ga ovdje najčešće zvali) i sorata Sansigot, Rožeta, Plavina, Debejan, Teran, Plavčina (Jelaska, 1955).

Osim toga, i na otocima Rabu i Pagu proizvodilo se crno vino od ove sorte (pod imenom Sušić) i Plavine (Jelaska, 1955). Od Brajde velike rijetko se proizvodilo monosortno vino te je uglavnom i u drugim krajevima gdje se uzgajao korišten za kupaže s drugim sortama. Inače, prema literaturi (Jelaska, 1954), sorta dobro uspijeva na dubokim, plodnim tlima umjerene vlažnosti (posebice pijescima) pa je zbog toga osobito bila raširena na otoku Susku.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.