Durian i mangostina

Durian (Durio zibethinus L.), „kralj voća“, je izrazito bodljikavo voće koje raste na 40 m visokom stablu, plod mu teži oko 3 kg unutar kojeg se nalazi 6 sjemenki obavijenih mekanim mesom zlatno-žute boje.

Zbog svog specifičnog bodljikavog izgleda te svoje veličine, moguće ga je sakupljati jedino nakon što padne na tlo. Osim zanimljivog izgleda, prepoznatljiv je i po svom trulom mirisu. Naime, durian ima toliko snažan miris da je zabranjen u mnogobrojnim javnim ustanovama, hotelima, restoranima, podzemnim željeznicama i zračnim lukama. Čak ga je britanski prirodoslovac Alfred Russel Wallace usporedio s izmetom svinje koja se prejela truloga luka.

Bez obzira na izrazito neugodan miris, durian je jedan od najčešćih azijskih delicija. Osim sirovog načina konzumacije, koristi se i prilikom izrade makarona, palačinki, kolača, torti, sendviča, sladoleda te mnogobrojnih osvježavajućih napitaka.

Uz bok „kralja voća“ duriana nalazi se mangostina (Garcinia mangostana L.), „kraljica voća“. Plod mangostina obavijen je glatkim, tvrdim i debelim vatreno-crvenim ovojem. Ova je vrsta izrazito cijenjena zbog nježne jestive vlaknaste teksture, bijeloga mesa koje podsjeća na meso agruma. Okus ploda je blago slatko-kiselkast.

Mangostin se u tradicionalnoj azijskoj medicini često naziva i „voćem bogova“ te se upotrebljava više od 400 godina zbog bogatstva enzima, vitamina, oligoelemenata i antioksidansa. Samo drvo koristi se za izradu kopalja i ormarića.

Često se uzgaja u malim gospodarstvima i na plantažama, ali je zbog težine uzgoja, male proizvodnje i povećane potražnje cijena ovog voća vrlo visoka pa je tako svježi mangostin još uvijek vrlo rijedak i slabo poznat u Europi i Sjevernoj Americi.