Slavonski vrganj

Slavonski vrganj raste većinom uz hrastove, no i kraj bukava, grabova, pa i borova i jela, karakteristično je naša gljiva, na mnogim mjestima masovna, osobito u toplijim krajevima.

Ima klobuk 5-15 cm, u mladosti poluloptast, poslije jastučast sa spljoštenim tjemenom do gotovo ravan. Kožica je u mlađih pustenasta, s vremenom ogoljuje, osobito po ispupčenijim mjestima; redovito suha.

Boje je većinom između čisto narančaste ili narančastožute preko opekaste do smeđemaslinaste. Često kao da kroz smeđemaslinasti gornji sloj probija ružičasto. Mlađi primjerci su većinom tamniji, s rubom usko ali jasno svjetlijim, dok stariji znaju biti i jednolično zagasito crveni.

Cjevčice su duge između 0,5 i 2,5 cm, oko stručka kraće, tvoreći tako jarak. U mladosti blijedožute, poslije sve zelenije i maslinastije, a na presjeku zelene poplave.

Stručak je na oba kraja uži, čak i korjenast, često vijugav, kad imamo posla s vitkom formom. U vrhu većinom čisto žut, rjeđe zelenkastožut, a ponekad, osobito u starijih primjeraka, boje cikle.

Inače, donji je dio obavezno kao skuhana cikla crven, gotovo boje crnog vina. Po gornjem dijelu ima često crvene točkice, koje nadolje prelaze u sve veće pahuljice, odnosno čehe što djeluju kao da se kožica raspucala, no nema ni traga mrežici.

Meso je izvorno bljeđe ili zagasitije žuto, naglo poplavi, zatim blijedo zeleni, osim u razini stručka, dokle je odozdo i izvana karmin (te partije ostaju kao cikla).

Nakon 12 sati meso postaje divne boje staroga zlata s plamenom primjesom, koja nakon 18 sati dominira.

Okus malo kupi u ustima, a miris slab i ugodan koji podsjeća na svježe oguljenu zelenu koru jasena. Raste većinom uz hrastove, no i kraj bukava, grabova, pa i borova i jela, te je karakteristično naša gljiva, na mnogim mjestima masovna, osobito u toplijim krajevima. Ako nije nimalo sirova, ugodna jestiva gljiva.