Vrbovača ili žuti kruh

7560

Vrbovača je poznata i vrlo cijenjena naša gljiva. Ljubitelji gljiva rado je skupljaju jer je prava poslastica dok je mlada. Vrbovača se prodaje na svim našim tržnicama i vrlo je tražena. Raste kao parazit na živim stablima drveća.

vrbovaca

Klobuk raste iz zajedničke osnove, u mladosti primjerci imaju oblik oble grude ili lopte. Starenjem gljiva poprima oblik konzole. Raste kroz pukotine kore stabla, uvijek ima više klobuka koji su poredani jedan iznad drugog, može izrasti i do jedan metar visine i 50 cm širine, a može težiti i do 25 kg. Javlja se u više gruda koje se kasnije nepravilno izdužuju u oblik jezika i tupih „siga“, izduženjem klobuk se postupno stanji te poprima oblik lepeze.

Svaki klobuk za sebe izgleda kao lepeza te je nepravilnog vijugavog ruba. Gornja površina klobuka je neravna, valovita, puna nepravilnih izbočina i rupica. Boja je žućkasto-narančasta, narančasta, kasnije limunasto-žuta. Rubovi kod starijih primjeraka su tanki i malo tvrdi. Plodna tijela koja rastu pri dnu stabla, panjevima ili položenim trupcima mogu nailaziti na prepreke (grančice drveća, šiblja kao i trave), plodno tijelo se razdvaja i zaobilazi prepreku te ponovno spaja u kompaktnu cjelinu i raste dalje, tako da dobijamo dojam da iz gljive raste trava ili grančice drveća. Cjevčice su vrlo kratke s malim okruglim rupicama iz kojih izlazi vodenasto žućkasta tekućina. Otrusina je žućkasto-narančaste boje, pritiskom prstima pore su žućkaste boje, kasnije izblijede.

Stručak je kratak, vunenast i elastičan, izrasta vodoravno iz stabla. Dio koji je pri samom stablu je tvrđi, drvenast. Meso je kompaktno, meko, sočno, žute je boje, kod starijih primjeraka nešto tvrđe, a u kasnijoj starosti se postupno isušuje i postaje sušje tvrdo i lomljivo. Okus je u mladih primjeraka kiselkast, kao da se topi u ustima, kasnije starenjem malo gorči. Ponekad je svježoj gljivi i miris, a ne samo boja sumporast, kuhanjem se miris izgubi. Puder spora je bijele boje.

Spore veličine 5-7×3,5- 4,5 μm elipsne, glatke i bezbojne. Gljive treba ubirati dok su lamele nježno meke, mlade, sočne, stariji primjerci su teže probavljivi. Raste od svibnja do kraja rujna na živom i mrtvom listopadnom drveću, često je nalazimo uz rijeke, potoke po kanalima i u močvarama na vrbama, raste na hrastu, topoli, a mnogo je nalazimo u šumama i na starim i oštećenim divljim trešnjama. Raste na starijim voćkama u voćnjacima. Vrbovača raste godinama na istom stablu dok ga potpuno ne iscrpi. Vrbovača je JESTIVA gljiva dobre kvalitete.

Mnogi ljubitelji gljiva rado bi htjeli na svom meniju imati pohane vrbovače. Možemo je pripremiti na razne načine: kao juhu, pohanu, pirjanu, prženu starije primjerke možemo prvo prokuhati 15 minuta u slanoj vodi te samljeti u mašini za mljevenje mesa i praviti vrlo ukusne faširke.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.