Srdašce ili marijino srce

1924

Cvijet Srdašce prilagodljiva je vrtna biljka koja najbolje uspijeva na polusjenovitim položajima pa čak i u hladovini. No, ako je tlo dovoljno vlažno uspijevat će i na sunčanom položaju.

Izvor: Wikipedia
Izvor: Wikipedia

Ova zeljasta trajnica naraste 45 do 60 centimetara, ponekad i više. Korijenje je rizomatsko, žućkasto, nalik grančicama i vrlo nježno. Najprije se, obično početkom ožujka razvijaju sočne, pomalo krhke stabljike koje nose jače urezane i pomalo sivkasto modrozelene listove (ovisno o kultivaru), koji mogu nadražiti kožu i izazvati alergijsku reakciju. Istovremeno se stvaraju i cvjetne grančice koje su razmjerno duge (čak i do 60 centimetara) i blago su povijene prema dolje. Ovisno o klimatskome području, biljka uglavnom cvate od travnja do lipnja. Ima ljupke, srcolike ružičaste cvjetove iz kojih na dnu proviruju bijele latice. Postoji i kultivar posve bijelih cvjetova i zelenih listova – Dicentra spectabilis ‘Alba’ koja je ponešto manje bujna od izvorna oblika.

Insekti vole posjećivati cvjetove, osobito pčele. Nakon cvatnje, nadzemni dio biljke žuti i suši se, pa je biljku uvijek korisno obilježiti nekim štapićem kako tijekom godine biljku ne bismo prekopali. U razdobljima kad nadzemni dijelovi biljke nisu vidljivi, u njihovoj blizini možemo posaditi prikladno sezonsko cvijeće kako bi u nasadu nadomjestilo prazninu – primjerice dvogodišnje cvijeće (maćuhice, tratinčice, jaglaci, potočnice…), a kasnije jednogodišnje cvijeće (kadifice, mirisne kunice, neveni, vodenike…). Osim spomenutog drveća i grmova, možemo upotrijebiti i ostale trajne biljke kao što su astilbe, bergenije, hoste, kukurijeci, paprati, iglice, pakujci, zimzelen… Prikladno je rano lukovičasto bilje poput sunovrata, šafrana, niskih tulipana i visibaba.

Cvjeta od 4. – 6. mjeseca. S obzirom da nedugo poslije cvatnje biljci požute i uvenu listovi, kod sadnje o tome treba voditi računa da to mjesto ne ostane kroz daljnju sezonu prazno. Za zatvaranje tih praznina idealne su iglice, paprati, kavkaska potočnica…

Tlo treba biti hranjivo, bogato humusom, propusno i uvijek malo vlažno.

Biljka je inače ne zahtjevna i osim potrebe za uvijek umjereno vlažnom zemljom, najbolje ju je ostaviti na miru pa će što je starija, biti sve ljepša. Tu i tamo može joj se u rano proljeće dodati malo komposta. Dosta rano potjera mlade izdanke koje treba zaštititi od kasnih proljetnih mrazova (preko noći prekriti ih flisom).

Razmnožava se reznicama korijena ili sijanjem sjemena. Rizom se sadi plitko ispod površine zemlje, jer preduboko posađene biljke slabo uspijevaju. Da bi sjeme proklijalo, mora se posijati u jesen, vani da prezimi, jer mu treba hladnoća da bi proklijalo.

Biljka je vrlo otporna – može preživjeti hladnoću i nižu od -20 0C. Za sadnju se preporučuje djelomično sjenovito mjesto, osobito na toplim i suhim položajima, jer uvijek voli ponešto vlage. Tada je biljka bujna, brzo napreduje i cvjetovi su dugotrajniji. Iako je najpoznatija kao biljka seoskih vrtova, svojom profinjenošću može se uklopiti u svaki, pa i posve suvremeni vrt, a možemo je saditi i u posude. U vrtu je sadimo na gredice i obrube, ispod drveća i grmova gdje uljepšava izgled nasada dok mnoge vrste još ne cvatu ili nisu postigle puni izgled.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.